Bosanskohercegovacka vojskaDA SE NE ZABORAVE GAZIJE BOSNE(Za slike Armije BiH kliknite ovdje) Osvrt/Misljenje: Dzelal Ibrakovic Prica o neobicnim ljudima zemlje Bosne kroz njenu dugu historiju, bila bi, zaista, nepotpuna da u njoj nema ove posljednje generacije gazija. Ustvari, kada malo bolje razmislimo, onda dolazimo do toga da je ova neobicna zemlja i morala da iznjedri isto tako neobicne ljude koji su na poseban nacin bili vezani za tu svoju zemlju “Bosnu, rekti” . Dodavali su uz svoja imena i ono Bosnavi birvaktile, sto je na carigradskom dvoru pokazivalo njihovo mjesto odakle su dosli. I dok su brojne drzave, koje su i u ovoj posljednjoj agresiji pokusavale da dokazu da ta Bosna, pa time i Bosanci, a kamoli Bosnjaci, i ne postoje, dok, dakle, tih drzava nije bilo ni u pomenu, Bosna je bila zasebnost. I kao ejalet i kao pasaluk i kao Bosna i Hercegovina. Poslije sjajne pobjede Bosnjackog korpusa u bici na Monta Mileti na strani Austro-Ugarske monarhije tamo “na lijepom plavom Dunavu” je Beclija skladao mars “Bosnjaci dolaze!”. Vise od osamdeset godina je trebalo da se postavi nisan za preko 200 onih Bosnjaka koji su u toj sjajnoj pobjedi poginuli. Ginuli su Bosnjaci za tudji interes i po Rusiji i Ugarskoj i u Perziji i Galiciji, ali su pronosili gazijsku slavu i bili ratnici za primjer i na dvobojima po svom junastvu i gizdavosti ostali su upamceni. Ova posljednja generacija Bosne, izlozene bezobzirnoj agresiji, je stavila pecat na sve te sjajne pobjede i pohode i svojim junastvom ih definitivno afirmisala. I pocetkom XXI stoljeca spomen nisan u Monta Mileti, popristu herojstva Bosnjaka iz Prvog svjetskog rata, postavile su, ustvari, nove gazije Bosne, afirmisuci svojom borbom pomalo zaboravljena junastva i prethodnih generacija svoje zemlje Bosne. Armija Republike Bosne i Hercegovine je pod historijskim grbom Bosne iz vremena njene najvece moci u srednjem vijeku, grbu sa zlatnim ljiljanima, ustvari bila bitku za sebe, za odbranu historije i za buducnost Bosne i Hercegovine. To je ono po cemu ce “Zlatni ljiljani” ostati upamceni kao jedan neprekinuti kontinuitet prepoznatljivosti i neobicnosti. Kao sto im je i zemlja neobicna i privlacna. Da nije tako zar bi potezale tolike vojske iz raznih krajeva svijeta da je osvoje. Ali te vojske ne znaju sta su sa Drine vedrine, kako je to u lijepom starom gradu Visegradu, Sarajevo-behara ti tvoga, sta je to Mujo od Doboja, zbog cega luta Fata po Mostaru sama, Maglaj grade, Tesanj grade - krasi vas gradina, Banja Luko, hej Travnice, Bosno moja, divna,mila... U Bosni se podrazumijeva vezanost za to tlo, za zov mujezina sa munara, okrenutost kuce prema suncu, uloge brizne majke i tanahne ljube, sevdah se cuti u vazduhu dok behar bljeska, a voda zubori. I sve su to pokusali da opesine neki sinovi mraka ispuzali iz jama mrznje. Pokusali da sjecivom gelera zasijeku to njezno tkivo koje se uvijek obnavlja u prelijepim bojama bosanskog cilima, zilije, pokusali da pregaze, poruse, upesine, razbiju, da posiju zaborav po ociscenim terenima na kojima su im smetale i ptice i mezarja, djecija igra i dim iz dimnjaka i munara koja je preteca svemirskih brodova i sama velica Dobrotu i Milost koja se prosula od Stvoritelja prema Bosni. Zahvaljujuci toj Milosti Bosna i opstaje i ima ljude koji stanu da brane taj kamen, taj trag potoka, tu tresnju pod kucom, taj toprak koji je samo njihov. To su ljudi koji su iskreno krenuli putem Istine i u odbranu Istine zrtvujuci sve sto se moglo zrtvovati. To su oni “Zlatni ljiljani” medu zlatnim ljiljanima. Oni su ti ljudi-nadljudi, a opet oni znaju da su sasvim obicni sa neponovljim djelima u jednom neponovoljivom vremenu. Oni ce uvijek reci da je bilo i precih od njih da dobiju to rijetko priznanje. I bice u pravu, kada tako vele. Jer i bilo je, ali i to je velicina i svih drugih gazija, ali velicina i onih koji su danas u stroju dobitnika najviseg priznanja Armije Republike Bosne i Hercegovine-Znacke “Zlatni ljiljan”. Danas na njihovih grudima, profesionalnih vojnika i starjesina Vojske Federacije ta priznanja sijaju kao znamenje i brojnih njihovih saboraca koji su u cvrstom bedemu Bosne i dalje zivi i dalje do Sudnjeg Dana su svjedoci i cuvari bosanske neponovoljivosti i nedjeljivosti. Svaki pokusaj da se od zaborava sacuva to jedno neponovljivo vrijeme, uvijek i iznova afirmise borbu za Pravdu, Slobodu, Zemlju, Istinu, Historiju, Kulturu, Tradiciju, Vjeru , sto sve skupa Bosnu, “posnu, bosu, prkosnu” tjera kroz cijelo njeno postojanje na ponovno dokazivanje onoga sto je tako ocigledno. Neka zato i ovaj tekst bude podsjecanje na sve onima koji su na jednom teskom prostoru BiH zauvijek ostali upisani zlatnim slovima u vjecnim knjigama dobrih djela. Zasluzili su da i na dunjaluku dobiju slovo o sebi. Ne toliko radi sebe, jer njih krasi skromnost, koliko zbog buducih narastaja i pisanja istinske historije koja se desavala i desava se jos sa nama kao ucesnicima. Da ne bi kao onomad na sudjenju ratnom zlocincu Slobodanu Milosevicu jedan francuski general [Philip Morion] davao lekcije iz historije i buducim generacijama i Bosne i svijeta govorio da su svi bili krivi. On, koji je gledao glad i smrt Srebrenice, samo je u svom ogranicenom zivotu ispunjavao svoj skupi i “ograniceni mandat”. Zarad onih buducih dobrih Bosnjana, razasutih zbog iste agresije po cijelom dunjaluku, kao svjedocanstvo i opomena, kao primjer, kao uzdanica i podsticaj kako se brani i voli Zemlja i cijelo bogatstvo koje se u njoj krije i daruje svim dobronamjernim ljudima koji se u tom dobru i sami potvrduju i da taj “specifikum Bosnia” sire dalje. Izabrani izmedju brojnih gazija i oni su svojim djelom i zivotom i nepregledne kolone i svih drugih koji su najtezem periodu pred kraj 20. stoljeca branili principe najvecih dotignuca covjecanstva u oblasti ljudskih prava i sloboda i time se svrstali medu svijetle licnosti u svijetu koje su branile u ovom stoljecu (i ovom milenijumu) ljudskom rodu darovanu pravednost. Svaki od njih (Zlatnih ljiljana) reci ce da je radio ono sto bi svaki covjek sa postenjem (i obrazom) prema sebi i drugim trebao da uradi. Ta Zemlja (Bosna) moze biti sretna sto u svim generacijama ima takve ljude. I sasvim sigurno i medu onim koji tek rastu, ako Bog da, ima takvih. I zato Bosna opstaje li opstaje kao primjer koji se siri zbog toga sto Dobro uvijek pobjeduje zlo koje prijeti. A ovo slovo je o Njima koji su ipak omogucili da se u BiH uvodi i liberalna demokratija i poduzetnicka privreda, koji su omogucili da ideja Bosne ponosne ne umre i da joj se mogu vracati njeni sinovi i kceri sa ponosom jer na svoje dolaze. I sada, ovog snjeznog februara 2004. godine u vrijeme kada se jasno nazire drzavno ministrastvo odbrane BiH ne smiju se potisnuti u zaborav oni koji su se ustrajno i uz najvece zrtve borili za ideju drzave Bosne i Hercegovine – Zlatni ljiljani Bosne. |
