JNA je još uvijek bila u Bihaću. Moj prijatelj kapetan Nazif Dervišević rodom iz Kulen Vakufa mi je došao s prijedlogom da spasimo dva aviona Bihaćkog aero-kluba. Odmah sam, istog časa, nazvao Ramiza Drekovića i mislim da nije prošlo ni ni sat i pol vremena ta dva aviona, ne znam koji je to bio tip, ali sve se to može doznati i provjeriti, dakle ta dva aviona su odletjela u niskom lijetu, da izbjegnu radare, odletjela u pravcu sjevera. Ondje nema mnogo skrivenih dolina dovoljne dužine za slijetanje i polijetanje osim u Ćoralićima. Ne znam gdje su sletjeli ali smo ih spasili. I sad počinje priča. S rahmetli Irfanom i Drekovićem vrlo brzo smo zaključili da će nam to biti od koristi. No, trebalo je imati više pilota osposobljenih za letenja tim dvokrilcima ili na avionima s elipsama, mislim da se to zove klipni motori.

Letači lovačkih mlaznjaka nisu osposobljeni za to. Odlučili smo izgraditi aerodrom u Ćoralićima. Alaga Topić iz Cazina, predsjednik općine, prof. matematike imenovan je direktorom u izgradnji, a Tonči, nikako da se sjetim prezimena, jedan dalmatinac, koji nije htio otići u HV već je ostao u Bosni, stručnjak za gradnju aerodroma, je obavio stručni dio posla. Ja sam uspostavio kontakt s generalom Stipetićem, tada zapovjednikom bojišta u Slavoniji, ali i određenim za vezu sa mnom. Potvrdio sam da smo spasili ta dva aviona, te da treba slati naše pilote na obuku, pazite, Stipetić je rekao obavezno vaše ljude, ne hrvatske državljane...

                              - Tomislav Dretak

Na Pocetak || Sljedeca >>>