---- Odrastanje---- Privatno vlasnistvo Ona je privatno vlasnistvo ali kaze da ju to ne smeta da ga jos uvjek jako voli i da bi sve ucinila za njega Ona je privatno vlasnistvo mozda toga i nije svjesna ima dana kada shvati i kad joj je dosta svega Za njega nikad nije bila nesto vise od komada mesa i nikada mu nije dala nesto vise od seksa... Kaze da je jako dobar i da ga nikad ne bi mijenjala ali i da zna koja je cijena cetiri duge godine ponizenja i tada se neka sjena nadvije nad njeno lice place i proklinje zivot zali se da ne moze vise My pride Our lives have something I cant define drinking on and having fun in our way now that my head is right I'm ready for tonight You cant stop us and nothing's gonna change for now When I want to say some things nothing seems to hard All i have to do is hide my pride, my pride! Once i had a thought thah I could make some history now it's just a broken dream just a laughing memory... Sunce ce izaci i ovaj put Zatvori vrata i govori tiho i kroz zidove nas mogu cuti mrtvacko lice je tako mirno dok trcim prate me staklene oci mislim o klupama u narancastim zalascima sunca o samoci, o tvojim rukama... uvijek ista lica u hodnicima se drukcije cini znao sam da ce biti problema dolje u stanu je vlada muk pitanja ostavi za sutra sto god da se dogodilo sunce ce iuzaci i ovoga jutra Ono sto cinim Danas sam prosjaku bacio kunu zelio sam se osjecati bolje da li sam mu htio pruziti nadu ili jeftinim trikom olaksati savjest? u psihi se pocinju lomiti koplja osjecaj pada me gura u samocu kao da me doticu tisuce pogleda ljudska me zloba secira do bola Ono sto cinim ne gusi u meni iskrenu ljubav za nekim i tvoj ce prezir otici u dim jer znam koliko vrijedim Zato se sjecam sa nekom sjetom vremena kad smo bez moralnih dvojbi kroz iskusenja rusili zidove kad nismo trebali osjecaj mjere od smeca smo tada pravili mitove vodili glupe ali drage nam ratove sjecanja su blijeda i daleka zivot je odvise kratak o kako zelim na drugi nacin biti sretan ko tada Promaja Promaja je moja mora dolazi iz koridora hladan vjetar brije glavu lizat cu joj picku plavu Kad se vracam poslije skole mene moje oci bole od jebenog hladnog vjetra jebat cu joj svetog petra promaja je kurva mala sinuse mi izjebala bacit cu se s petg kata il cu ubit glupog brata Dolazi i odlazi oolazi i dolazi nece kurva nikako da prolazi O Bogu nema razloga za moju srecu ona je danas dosla sama ovdje je bez poziva i bez motiva dok joj moj grc ne zatvori vrata sada je moja ljubav neadresirana sreca dolazi jer sada volim sebe od nikog ne trazim nista ni odnos, ni odgovornost, ni vrijeme konacan osjecaj slobode... ja volim sve oko sebe! ali nesto je u samoj osnovi krivo i ubrzo se vracam u slijepe zgrcene egoisticne kreature koje ljubavi nemaju ni za sebe! Metalska Tjeskobno je na ulicama njezina grada gdje tupi koraci prazno zvone polako prolazi bogata gospoda tezina stoljeca pritisce... smrad kmetstva, nalicje crkve, alkohol, znoj i suze u njezinim ocima odsjaj kriplova besramno gospodu prose pitala me odakle ta gorcina kako bole moje pjesme rekao sam da su istina ali da joj necu ukrasti veselje ...znam da me shvatila jer... tada je trazila da napisem pjesmu prekrasnu pjesmu samo o njoj ---- Covjek s greskom (2001)---- Poljubi djevojku volim kad netko ima stila doza mistike je u svemu što cini moja naklonost daje joj krila uživam biti u njezinoj blizini ovaj put sam ja nju odabrao vec to moj optimizam opravdava ucinio sam što sam morao zabavno je biti onaj tko upravlja poljubi djevojku ucini sve što ljubavnik dozvoli poljubi djevojku zaštiti je od patnje i boli poljubi djevojku jer ona to voli jer ona te voli znam da sam stvarno vidio odsjaj izmiješan s mirisom mora tocno je znala što cu uciniti poslije mi je priznala mnogo toga Te je veceri plesala kao nitko do sada nisam želio samo gledati iskoracio sam iz svoga mraka poljubio sam djevojku kao nikad od tada Pogled u nista ulica njegova djetinjstva spava svaka je zvijezda na svome mjestu i sva su mu lica još uvijek ista sve je to bolan pogled u ništa otvoreni prezir i plima gorcine u njegovom glasu sad odaju strah njegove oci prikrivaju ljubav on gubi dah moj grad je društvena tama groblje za sve moje sne osjecam zid medu nama tvoj pogled mi govori sve "kako je teško živjeti ovdje na svakom koraku njegov je trag" i svakoga dana - borba sa sviješcu u njemu ce vjecno trajat taj rat nitko ne vidi da njegovo lice je tužno i nitko ne vidi da njegov pogled je plah Proklet bio RnR Tko to radi negativnu selekciju svi dokazi upucuju na to zaboravimo sposobnost kao opciju egoizam je mjerilo kriticari pljuju po ljudima sam zato jer im se dignuo kurac pokazali su koliko vrijede kriticarski ološ, novinarsko smece Kao da sam gluh, kao da sam slijep govore mi što vidim i cujem. Kao da sam glup, kao da sam nijem namecu mi svoj bolesni svijet. Ne pitaj zašto mrzim r'n'r zašto mrzim svijet pijanstva i droga, zašto mrzim lažne velicine muziku bez bijesa i bez gorcine! ne mogu poželjeti ništa ljepše nego da i dalje pjevam svoje pjesme možda sam u krivu, možda griješim to je ono što me pokrece Kolaps gluhi, poslušajte stihove ove loši mi vjetrovi raznose snove veže nas ništa, a dijeli nas more pitam se samo: "kome je gore?" najveci rat - ovaj obican život drži me cvrsto na zemlji ne pružam ruke ka nebu vec prema tebi nemoj me više gledat k'o prije ove su rijeci prolivene suze jer ne znaš koliko boliti može kad izgubiš nekog .. mrzim te bože! ne tražim puno da budem sretan bolna stvarnost il' san zasjat ce jednom i moja zvijezda a poslije nje prekrasan dan kamen života je težak - ti ga ponesi ne živi samo za sebe - budi ono što jesi ti i ja - u gomili ti i ja - k'o suze na kiši ti i ja - dobra strana lošeg sna ti i ja - u gomili Odrastanje malo pognut sa sjetom u ocima hoda kroz grad još ima srca još je ponosan još je uvijek mlad i jedino je stvarno sretan kad s dragim ljudima pije kad se bar prividno osjeca jacim od jeftinog vina, rakije njegovo vrijeme prolazi uzalud donoseci samo prljavštinu i bol Al ja mislim da ga odrastanje boli jer godine idu život ga je tek poceo slamati i gonjen nemirom zna gadno pasti tada sav slomljen pojuri još brže i mislim da ce izgorjeti proganjanje u najgoroj nocnoj mori da ne shvati da je postao kao oni on je lik iz moga zloslutnoga sna njegova je prica smiješna tragicna on je junak mojeg tamnog nalicja njegovo prokletstvo još me proganja Balkanska iz povijesne kaljuže mitova i laži truleži nacije i "vekovnih težnji" prolama se poklic teških bolesnika iz ideološkog groba zovu na oružje gasne još jedan od ratova u nizu rane su bolne i duboke tu sinusoidu ljudskoga prokletstva ne želim osjetiti nikada više megalomani i artisti kulta industrijom laži i propagande brizgaju supstrat patološke mržnje u umove pomracenih iako nisam osjetio onu beskrajno bolnu stranu tog rata dio je mene ipak umro u njemu zajedno sa najboljima medu nama mnogi ce ubrzo zaboravit sve jedni jer vrijeme, kažu lijeci sve rane a drugi iako žive kraj nas kažu to i nije bio naš rat samo ce ponekad s vremena na vrijeme tišinu gluhe balkanske noci i gustu mrenu ljudskoga zaborava proparati jezivi krik