Pedesetak godina kasnije, 1402., kako stoji u zapisu iznad ulaza, manastir je dogra?en.
Od vremena osnivanja pa do na�eg vremena manastir Krka je bio i ostao duhovni centar pravoslavnih dalmatinskih Srba, a i �ire. Isto tako nije prestao biti molitveno mjesto i jednom broju katolika Hrvata. On je �ivo svjedo?anstvo o duhovnom jedinstvu Srba. Dabrobosanski mitropoliti, kao �to su Gavrilo 1578. i kasnije Aksentije i Teodor, administrirali su nad manastirom Krkom. U 17. i 18. vijeku to su ?inili i neki crnogorski arhijereji, kao npr. sv. Petar Cetinski, ili mitropolit Sava Petrovi?.
Po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca i mitropolita Dabrobosanskog Teodora, pri manastiru Krki je 1615. osnovano bogoslovsko u?ili�te. Ono je radilo do 1647. kada su u?enici i njihovi nastavnici monasi pred turskom najezdom morali pobje?i najve?im dijelom u Zadar, a jednim dijelom u Sremske Karlovce. Tamo je kasnije jedan izbjegao monah uvezivao knjige, ne bez umjetni?kog dara i iskustva, o?ito donesenog iz manastira Krke. Manastirska bratija se vratila u manastir 1650. godine, a bogoslovija je ponovo otvorena tek 1964. godine.
Poslije Karlova?kog mira iz 1699. namjesnik Filadelfijskog episkopa, pod ?ijom je jurisdikcijom bila pravoslavna crkva u Dalmaciji, postao je Nikodim Busovi?. On je imao isku�enja sa unijom, odolio joj je pa je bio gonjen. Poslije izbjegli�tva i boravka na Svetoj Gori i Palestini, stanio se u manastiru Krki i tu je po upokojelju bio sahranjen 1707.
Brojni kr?ki arhimandriti bili su namjesnici nadle�nih episkopa, �to je manastir Krku ?inilo i formalnim duhovnim sjedi�tem pravoslavnih Dalmatinaca. Da pomenemo samo neke: Nikanor Rajevi?, Nikanor Bogunovi?. K njima svakako treba pribrojiti potonje nastojatelje kr?kog manastira Georgija Miljevi?a, Makarija Krnetu, Vikentija Kne�evi?a, jeroteja Kova?evi?a, Amvrosija Kolund�i?a i brojne druge.
Manastir Krka broji duge vjekove i njihovim tokom se bogatila njegova riznica, pa su u nju prispjevale brojne dragocjenosti neprocjenjive vrijednosti ne samo iz srpskih krajeva nego i iz Jerusalima, Svete Gore, Venecije i carske Rusije. Pomenimo samo epitrahilj sv. Save i Oktoih Bo�idara Vukovi?a. Tu su i knjige Vuka Stefanovi?a Karad�i?a i Dositeja Obradovi?a na kojima su oni, kao autori, ispisali svoju posvetu manastiru Krki. Ovome svakako treba pribrojiti i paterik iz 1346. nazvan "bugarski" na ?ijim koricama pi�e: "Sija Knjiga manastira Vilendara". U manastirskoj crkvi se ?uvaju ?estice nekolicine svetiteljskih mo�tiju kao �to su sv. Trifuna, sv. Nikole, sv. Antipe, sv. Haralampija, sv. Vlasija i drugih.
Brojna su imena srpskih velikana koji su posje?ivali manastir Krku ili bili u ?vrstoj vezi s njim. Uz Dositeja Obradovi?a i Gerasima Zeli?a bili su to Simo Matavulj, Nikola Tesla, Mirko Korolija, Milo� Crnjanski, Vladan Desnica i drugi. Pri samom kraju 20. vijeka u manastiru je radila i likovna kolonija, gdje su svoj stvarala?ki trag ostavili brojni srpski umjetnici.
U toku posljednjeg rata 1991. - 1995. tj. odmah iza njega, manastir je poharan, ali ne bitnije, jer su ga hrvatske vlasti za�titile od vandalizma. Bio je zapustio od 1995. do 1998. godine. Bogoslovija koja je postojala pri njemu od 1964. premje�tena je najprije na Div?ibare a potom u Srbinje, nekada�nju Fo?u. Obnovljena je nastojanjem episkopa Dalmatinskog Fotija 2001. godine.
Ina?e u zapustjeli manastir Krku krajem 1998. najprije je do�ao mladi monah Gerasim, postri�nik ovog manastira,a potom i otac Dositej kao i otac Mihailo. Sa njima je manastir propojao i postao opet kao �to je bio kroz vjekove duhovno sredi�te pravoslavnih Dalmatinaca.
SLIKA SLIKA 2 SLIKA 3
