 
LJUBAV UDARA TAMO GDJE NE TREBA I KAD JOJ SE COVJEK NAJMANJE NADA
 
Podno planina i orlovih krila on je pio potok s izvora
vode su tekle, a srne bi rekle eno Milana
Vatra s ognjista je grijala pet sjenki sa zidova,
a na zidu Zvezda crvena, Bijelo dugme i sveti Nikola

Pored kuce stala
u stali sjeno u sjenu maljutka

Sestra se bila dobro udala
u brata firma krenula
al otac je bio tmuran na dan Arhadjela Gavrila
govorio je svecano rijeci predaka

Mog su dedu jurili Turci, a vaseg Austrija
ja sam bjezo od ustaskog noza, od tada sam sjed
opet je vrijeme da se Srpstvo brani puskom,
stante djeco u red.

Fazila je bila meka svila prava vila, samo bez krila
babo joj je trgovo kozom od Visokog do Gorazda
na stolu vazda osmjesi, kafa, i baklava puna tepsija
imala je cetiri brata, cetiri vita jelena
al majka joj je suzna klanjala na prvi dan Bajrama

Otac je zborio mirno, kao stari hadzija
mora se djeco braniti Bosna, nasa jedina
zgleda se tad u brata brat,
nema sumnje pocinje rat

ref. Ljubav udara cesto
tamo gdje ne treba...

Bila je noc i bila je hladna smjestena vjesta zasjeda
Akciju su vodila cetiri brata, cetiri vita jelena
Odjeknu lelek klancima prosu se krv rijekama
zive uhvatise par momaka
zivog i brata Milana

Kontraofanziva kao sto to biva bila je zestoka
Srpsku vojsku vodio je licno general slavko Lisica
Noc se okrenu naopako, nema vise ni svitanja
Po srusenoj carsiji hodao je Milan
trazec brata rodjena
al umjesto brata ispod jorgovana stajala je lijepa Fazila

Ti ides sada samnom jasna su pravila
tvoja braca drze moga brata
slijedi razmjena
nista ti se nece desit ako budes pametna

Pet dana je sjedila u uglu, kao pet stotina godina
pet su se noci gledali od straha pet jutara bez dodira
al sesti se dan u njima probudi luda bestija
sesti se dan, kao san, ljubav rodila

blagi dodir usnama, jebena je sudbina

Zar ti je mala Turkinja mozak popila
zar ti ne znace nista srpstvo i Sveti Nikola zar da ti
brata na kolac nabiju, govorila je rodbina
zar ne znas da je rat, dje zivis ti
ona ostaje samnom jebite se svi!!!

I uzalud je stigao haber da je spremna razmjena
Uzalud je babo slao novce
vrati nam se jedina
moja je ovdje zadnja, ja ne iden od Milana
ref. Ljubav udara...

Sve do zime nisu izlazili iz svoga malog brloga
prokleti da su Milan i Fazila i od Boga i od naroda
Kazu da ih je grijala neka dzavolja ljubav vatrena
i kazu da je ta vrela ljubav jedne noci kucu zapalila

Gorio je strasan plamen iznad bosanskih planina

Vojska tvrdi da tjela nisu nigdje nadjena
neke babe su ih vidjele da lebde poput andjela
Primila ih je Amerika javio je novinar Rojtera
Al nije znao tacno ko je dobio azil
Milan i Fazila ili Milana i Fazil

ref:  Ljubav udara cesto tamo gdje ne treba
i kad joj se covjek najmanje nada
a gdje ljubav udari snazno tu stize i nesreca
i u plamenu sve obicno strada
