


Ja nisam odavle

ja nisam odavle
ja nisam odavle
ja nisam odavle

ovdje noc pada grubo
uz nacetu pivu i skripu kocnica
traje duze no u ostalom svetu
bez skrupula i zelje za pomilovanjem
ljudi su ovde drcni i odlucni
al tesko je reci da ista vide
oni jure po jazbinama s namerom da ubiju
u sebi poslednje znakove svesti

tvoje usne kontrolisu pokrete moje
tvoja sjena pada preko pola Beograda
ja je pratim bez daha od vrata do vrata
kao jadnik sto luta za rudnikom zlata
kao slijepac sto prati udarac stapa

kao pravi zadnji papak
kao sneg u prolece
kao Bosna bez mira
kao usran bez papira
kao uljez osecam se

ja nisam odavle

zene su ovde meke i vrele
kao i svuda gde ne vlada bol
one mazno kriju delove tela
i cekaju da ih pokupi zlo
klinci se jebu ko stuke
njihovo seme curi niz haustore
sprice bacaju direktno u Savu
iz Save u Dunav
a iz Dunava u Crno more

znam da postoje mnogi putevi ka sreci
al za zajeb nema puno vremena
nema mjesta za mala mastanja
u gradu bez prastanja

kao pravi zadnji papak
kao sneg u prolece
kao Bosna bez mira
kao usran bez papira
kao uljez osecam se

ja nisam odavle

ne verujem vise da cu te naci
ne verujem da mogu da pratim tvoj trag
opet me nespremnog docekuje jutro
bez ikog ko mi je drag
kao pravi zadnji papak
kao snijeg u proljece
kao Bosna bez mira
kao usran bez papira
kao uljez osecam se

ja nisam odavle
ja nisam odavle
ja nisam odavle


