JEDAN OD ONIH IVOTA...
                          Dore Balaevi

JA LUZER?

Roen pod sretnom zvezdom maginom
ali nad ovom zemljom, generalno, traginom
emu sam blii, triput pogaaj

Neko nad nama vri oglede
'ajde usudi se, pogledaj u poglede
ovde je osmeh dogaaj

U upak kosmosa smo upali
mnogi su domobranci zauvek prolupali
caruje virus apatije

Al' ti na mene stavi upitnik
pa rekni, da'l ti bata deluje k'o gubitnik
ma nema anse, ta ti je

Ja nisam luzer, o naprotiv
meni je osmeh lajtmotiv
ja nisam luzer, ja imam nas
a za svet ko te pita

Ja nisam edo proseka
mene ne vue oseka
s tobom je tretman poseban
svaki je dan - dole vita i svud je - holivud

Namlatim meseno est maraka
bude za cipovku i frtalj kile varaka
olo mi veze ometa

Ali kad doem kui tu si ti
e tu e tvravicu malo tee sruiti
to im je izvan dometa

Ja nisam luzer, o naprotiv
meni je osmeh lajtmotiv
ja nisam luzer, ja imam nas
ma za svet ko te pita

Ja nisam edo proseka
mene ne vue oseka
s tobom je tretman poseban
svaki je dan - dole vita i svud je - holivud


THE LAST MARCH

Postoji jedno struno miljenje po kom sam uvek dosadan i isti
zbog tog sam probao ve svata bluz i tango, rege, kantri, rok i diksi
u traganju za novim lagerom
sad kopam prstima po tamburi k'o bagerom
ali panika brate, tonem poput titanika
jer ostade mi mar, jedino jo mar
za ovo ovde, za hepi raju
to slavi bedu u punom sjaju
ostade mi mar, nita osim mar
pesmica jes' malo udna
al' vremena oskudna, daj ta da

Javlja se odreeni utisak da imam neke momente u stihu
ali da moje alostive rime negativno utiu na psihu
dobar sam, kau, u baladama
njima bi dirnuo i onog pravog sadama
ali u ritmu sam jo nedovoljno iskusan
pa da probam mar, jednostavno, mar
za ovo ovde, za sretno stado
koje u mraku mekee rado
ostade mi mar, jedino jo mar
pesmica jes' malo jadna
al' vremena prikladna, daj ta da

Kau da pesma nas je odrala i ja lino zastupam tu tezu
al' sad na primer imam tremu imam jezu kao slepac na trapezu
ovo je rasklimana drava
to vie, bre, ni pavaroti ne odrava
kamo li jadan ja
idi, to su naivna nadanja
al' moda legne mar, moda treba mar
za ovo ovde, veselo krdo
to je na svome tek kad mu je tvrdo
ostade mi mar, jedino jo m'r
jes' da je pesmica bedna
al' vremena bedna, daj ta da

Pa da probam jo mar, kratko, jasnmo, mar
za ovo ovde, u, lenjo do sri
iji je moto: trpi i ri
ostade mi mar, nita, samo m'r
uglavi, to bi se reklo
al' vreme je isteklo, daj ta da

(mar, oca ti jebem bezobraznog)


KRIVI SMO MI

O nisu krivci primitivci to su pokupili mast
korov nikne digod stigne, ma svaka njima ast

Krivi smo mi

Otkud svi ti paraziti to su nam zagustili
nemoj stari moj, krivi smo mi to smo ih pustili

Ma ta su znali enerali i brkati majori
jedino da viu: pali ali nisu najgori

Krivi smo mi

Ni svi ti silni infantilni to su puke sanjali
ne, ne derane, krivi smo mi to smo se sklanjali

Putuj Evropo, nemoj vie ekati na nas
ne pitaj mnogo, dospee i ti na rav glas
Putuj planeto, super smo se druili
nama je lepo, taman kako smo zasluili

Nisu krivci depresivci, lude i psihopate
to su ruili pa sada nama nude lopate

Krivi smo mi

Nisu krivi sedativi to ih nisu sputali
sori, matori, krivi smo mi koji smo utali

Putuj Evropo i po'lji nam malo peciva
nama je dobro, srea jedna neizreciva
Putuj planeto, ovde se vrag priziva
nama je lepo, slika jedna neopisiva


POSVAANA PESMA

Sa katedrale tri puta lupilo
dosta se zvezdica na misu skupilo
plonik k'o potoi, posrebren, krivudav

Zar su se ulice ponovo smanjile
a senke brestova utanjile
ili ja to nisam predugo proao tuda

Rasipam korake, k'o pijan dinare
od miurinove do detelinare
nemir me vue njoj svojim tankim vlaknom

Moda se upravo malo odljutila
moda je nekako naslutila
kakva se drama odvija pod mojom jaknom

A mesec pojma nema, matora lola drema
jutros je lumpov'o po kini
dok se sa sobom borim da tano izgovorim
tu teku stranu re - izvini

Ona me voli, znam, ok, ne suvie
al' taman dovoljno da kriom uzdie
kada me traeri ubace u emu

kripuu oblaci pod njenim nogama
ne da se ludica tvrdoglava
tavie, pie udbenik na istu temu

Samo je vetar sretan, vrti se k'o baletan
u svojoj sivoj pelerini
dok moje misli trae kako se ono po naki kae
ta teka strana re - izvini


DAN POSLE PONEDELJKA

Pogledom je dala punomo da joj utuem dosadu
bio sam negde vue-a-vue planete sam u dubokom ofsajdu
o slatkom vinu mladosti zaas smo priu sklopili
ispade da smo prosuli daleko vie neg' to smo popili

Vrtela je isti stari film samo u svojoj reiji
ih, gde si bila prethodnih aprila, dok sam jo bio sveiji
udavila me indijom klepetala k'o nanula
no sve je bilo legalno, dok nije zora na prozor banula

Jo jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem
taj dan je baksuzan, zar nije dosta to je jesen
utorke mrzim i taka
Jo jedan utorak koji se ljulja kao ljiljan
rekla je formalno, kako u s tobom kad si pijan
i ne ba svee obrijan

Birala je tanku haljinu kakve se nose nedeljom
pricnula trezor na svoj kombinezon al' nije puno vredelo
kia je rondala svu no i doe konac laganju
i nigde ejk ni plejboj nikog sem mene na raspolaganju

Jo jedan utorak koji me zatie na delu
barut na jastuku i otisci na stranom telu
gorki su utorki al' uvek
Jo jedan utorak, to ja ne beim, zar sam vezan
rekoh joj, normalno, kako bih s tobom kad sam trezan
trezan sam tako bezvezan


PROVINCIJALKA

Rekli su mi da je dola iz provincije
strpavi u kofer snove i ambicije
drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
shvatih, boe, ovo je sazvee za nju - provincija

Srce stade k'o dete da se otima
traili smo se po prethodnim ivotima
ostavih iza sebe svet, zablude, promaaje koji tite
prosto, lako, k'o neko beznaajno pristanite

O da mi je da se jo samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim venog deaka
i opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
usamljeni galeb iznad mora osrednjih
rei bi sve pokvarile, samo se utke pokraj mene stisla
sami, svoji, izbeglice iz besmisla

O da mi je da se jo samo jednom zaljubim
opet bih gledao niz kej kao niz prugu
i opet bih znao da se u oblak zadubim
i ekao bi samo nju, nijednu drugu

     Napii mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li u umeti. Rei jesu
moje igrake, cakle mi se u glavi kao oni areni staklii
kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u oima kad zamurim ali
postoje u nama neke neprevodive dubine. Postoje u nama neke stvari
neprevodive u rei, ne znam... Napii mi pesmu, molila je. I nisam
znao da li u umeti. Voleo sam je tako lako a tako sam teko to znao
da pokaem a onda odjednom raspored mladea na njenim leima kao tajna
mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i tako, eto ti
pesma, ludo jedna...


PORTRET MOG IVOTA

Mesec prosipa bokal fosfora
vitra mraza na oknu prozora
jedne noi, k'o ova, znae bog
doslikau portret ivota svog

Silueta se davno nazire
neko uzdahne, neko zazire
isto vide a razno tumae
avo prste u farbu umae

Prave si boje dodala na taj portret ivota mog
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog
i lila, tamnu enjivu
i boju breskve nenu i srameljivu
setno-sivu, nepogreivu

Roze naoh me' starim pismima
modru vrpcu nad tekim mislima
ukrah riu iz pera drozdova
laki purpur iz prvih grozdova

Uzeh oker sa svee svearske
drap sa svilene mane bearske
mrku s' tambure tunih tonova
a cinober sa nosa klovnova

Prave si boje dodala na taj portret ivota mog
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog
a crnu nisi tedela
ali bez nje bi bela jo izbledela
bez crne, bela ne bi vredela

Srce je moje napuklo k'o kora starog bagrema
al' u tvom oku kao lane zadrema
i jedva kao apati niu po uglovima zlatne paprati
pramen sna u sliku navrati

Vetar dokono senke spopada
huk u ambis tiine propada
jedne noi, k'o ova, znae bog
doslikau portret ivota svog


STARI LALOKI VALS

Uz blagoslov magle i nebeske pravde
vreme je, vele, da idem odavde
e, ne volem s' takvima ni da se svaam
nisam ja doao, di da se vraam
tu je sjahao moj askurel
to je naa ledina, naa Vojvodina jedna i jedina

Nebo i zemlja su spojeni avom
i jedini kamen je onaj nad glavom
tu mi je ardak obliven u zlatu
i komotno vreme na crkvenom satu
i tu je moja dragana ba za boi nebu je klas
a usput k'o da tancuje stari Laloki vals

Rasti 'enice nek' nam je roda, opleti brazdama
nisam ja bitanga pa da te prodam ovakvim gazdama
moda odem jeda'red, kad naie red
al' idem zadnji od nas
dok na miru odsluam stari Laloki vals

Nalo'te vragovi furune pakla ma nek' se zaari
al' moja se zvezda jo nije ni makla, bog nad njom straari
ja vam sledim jeda'red, kad naie red
al' i tad mi ostav'te as
da sa njome odigram stari Laloki vals


OVEK SA MESECOM U OIMA

Sumoran i nem
jablan gromom razvaljen
zagledan u au preduboku
bio mi je stran
i naizgled normalan
al' tad mu spazih odraz meseca u oku

On me oslovi
pa kako idu poslovi
ma idu, progunah, u vrajeg vraga
na to on planu naprasno
odmeri me sablasno
nemate vi pojma, brao draga...

Ne zna ti ta znai ubiti grad
ne zna ti bauke kaljavih rovova
ne zna ti ta znai spavati sad

Kad sklopim oi, nita osim tih krovova
kada sklopim oi, nebom naiu mobe
zamiriu gostinske sobe
nebom svadba odzvanja
kada sklopim oi, nebom promiu lica
zatreperi roj tamburica
dunav sedef odranja

Zverko ludila
to si se probudila
crni ti je princ poljubac dao
al' neu se stideti
to boga neu videti
jer, to i nije bog kojeg sam znao

Ne zna ti, nema osloboenih
svaku tiinu mi granata proara
spaen je taj prvi pogoeni
a svi su drugi veni taoci komara

Kada sklopim oi, nebom naiu lae
zvona, lave, komijske svae
miris sveeg oranja
ali kada svane
vetri sveti zacvile
zar to tue vodene vile
dunav tamjan odranja
