| TRENERSKA BIOGRAFIJA |
 |
| Trenerskim poslom počeo sam daleke 1991., dok sam bio igrač Radnika u Velikoj Gorici kada sam radio sa mlađim kategorijama. U sezoni 1992./1993. sam vodio žensku seniorsku ekipu istog kluba i uveo ih odmah u 3. ligu, ali odlaskom u igračke vode 1.lige prestao sam sa trenerskim poslom. Drugi puta sam se vratio istom 2000. godine kada preuzimam mušku momčad RK Dubrava kao trener-igrač. Tu sam radio pola sezone, te postavio temelj za ulazak ekipe u 1.HRL te sezone (gdje se nalaze i dan danas). Iste sezone treniram i žensku ekipu RK Hrvatski Dragovoljac u 1.HRL, kada osiguravamo opstanak u ligi. Tada odlazim u Sloveniju kao igrač i vraćam se trenerskim vodama tek 2003. godine. Od tada se maksimalno povećujem trenerskom radu, upisujem višu trenersku pri Hrvatskoj Olimpijskoj Akademiji, te preuzimam ženski rukometni klub Gorica iz Velike Gorice koji je igrao u Trećoj Hrvatskoj rukometnoj ligi. Uveo sam ih u treću ligu prije dvanaest godina dok sam igrao za Radnik, a sada sam želio korak naprijed. Nitko nije vjerovao u uspjeh. Ali... nakon dvije sezone rada - dolazi i rezultat. U jedanaest kola jedanaest pobjeda i prvo mjesto sa tri boda prednosti. Proljeće je krenulo još bolje. Dobre pripreme su donijele kao plod i djevojke su osvojile naslov prvaka 3.HRL zapad 1 sa velikih 5 bodova prednosti nad drugoplasiranim Sesvetama II ! Cilj je ostvaren - ekipa je ušla u 2.HRL ! Iste jeseni okrenuo sam se novom izazovu - angažmanu u Petrinji - postao sam trener muškog rukometnog kluba Petrinja. Izazov je opet bio tu ... i oni su tek ušli u 2. ligu. Otegotna okolnost je bila mlada i neiskusna ekipa, nemogućnost treniranja i igranaj u vlastitoj dvorani (renoviranje iste cijele godine). Ali imao sam ambicioznu i kvalitetnu Upravu iza sebe... i rezultat je bio za mnoge neočekivan... za mnoge koji me ne poznaju : 4. mjesto u prvenstvu 2.HRL i čak 3 poziva za reprezentaciju! ... zapravo 4, ali o tom potom. Izbornik kadetske reprezentacije je zapazio moju mladu ekipu i pozvao vratara Nenadića i vanjskog pucača Babića u kadetsku reprezentaciju... ...a mene je postavio za TRENERA studentske reprezentacije Hrvatske koja je išla na Svjetsko prvenstvo u Gdansk ! Osvojili smo 12.mjesto. Međutim, Uprava je odlučila da podmladi igrački sastav za novu sezonu i da krenu graditi momčad budućnosti. Nije krenulo baš sjajno, pa sam odlučio da se povučem, a Petrinja je ipak uz moju pomoć kao igrača ostala u 2.HRL. U međuvremenu sam pokušao pomoći regionalnom ligašu, rukometnom klubu Bedekovčina da opstane u 3.HRL. I iako su svi prognozirali neuspjeh, zvali to nemogućom misijom - opstali su bez kvalifikacija. Šta dalje ? Ne znam još... ponuda ima, ali nisam još definitivno odlučio... Kažu svi da ovi moji zagorci nemaju ni teoretske šanse da nakon dvije sezone grčevite borbe za opstanak u 3., budu kandidati za 2. ligu. Zaista ? Hm... izazov... neodoljiv izazov za novu sezonu... |
|
|
 |
 |
 |
 |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |