Intervjui
 

Rodjeni Pobednik

Energičan nastup, pozitivna energija kojom utire put ka pobedi, samouverenost koja imponuje, hrabrost, odlučnost i impresivne vokalne sposobnosti tvore skicu za portret najbolje u muzičkom takmičenju, ali su i konture za priču o nesvakidašnjem uspehu. Junakinja te pomalo holivudske storije je Cveta Majtanović, osamnaestogodišnja devojka iz Novog Sada. Formalno punoletstvo i ispit takmičarske i izvođačke zrelosti položila je u jednom danu, na istom mestu, na bini Centra Sava.

Drevna latinska poslovica Dođoh, videh, pobedih u slučaju Cvete Majtanovic nije isprazna floskula, već životni kredo koji je pretočila u realnost. Svoj put sama je kreirala, sa jasnom vizijom da se neće zaustaviti već na prvoj prepreci, da je ne može obeshrabriti nijedan maliciozni komentar i da ne sme pokleknuti kada ostane sama. Sve na takmičenju i oko njega,  gledano sa distance, moglo je delovati kao dobro izrežiran spektakl, vrhunska produkcija, ali za samu pobednicu to je bio veliki ulog i test koji je položila sa odličnim uspehom. Ocenu su potpisali i publika i članovi žirija, a priznanja koja su usledila samo su logički nastavak.

-          Motivi mog prijavljivanja nisu bili pobeda po svaku cenu. To je preraslo u imperativ, kasnije, u toku takmičenja, kada su se neke stvari iskristalisale i dobile pravu fizionomiju. Mogla sam ja nerealno da procenjujem svoje šanse, ali tek u pravom odmeravanju, u konstelaciji snaga i odnosa koji su unapred definisani nepobitno utvrđuješ koliko su utemeljena tvoja intimna očekivanja i nadanja. Takmičenje Idol je kompleksno i neiscrpljuje se na onom segmentu koji publika pred malim ekranima ima prilike da vidi. Od takmičara se očekuje da poseduje nesporne vokalne i određene vizuelne kvalitete, uz dozu prirodne harizmatičnosti. Nakon svega pokazalo se da sam psedovala, ili da sam u nastupima pokazala, izbalansiran maksimum sva tri elementa. Najbitnije da sam zaista, od početka do kraja to bila ja. Ne bih nikoga, ponajmanje sebe, zavaravala pokušajima da budem suptilnija u gestikulaciji, sofisticiranija u izvođenju, ženstvenija u hodu, manje dinamična u scenskom izrazu.

Da li su razlozi prijavljivanja ležali i u nekoj pritajenoj narcisoidnoj potrebi za dokazivanjem na javnoj sceni, za izvesnom dozom samoaktuelizacije u periodu kada se donose važne životne odluke o daljem profesionalnom usmerenju i koliko je odluka bila samo tvoja?

-          Razumljivo da se svaka odluka donosi u razmeni mišljenja sa osobama do kojih ti je stalo i za koje predpostavljaš da će makar i sugestijom da ti pomognu u oblikovanju pravog odgovora. Ali, primarno je bila moja želja. Razmišljala sam i ranije, jer postoje razna muzička takmičenja. Tek kada sam se detaljno raspitala i spoznala koliko je ozbiljan projekat u pitanju, ja sam ispunila prijavu. Imena pobednika i šansa koja im se ukazala dali su mi podstrek da okušam sebe i proverim koliko mogu da napravim.

Ponekad su inserti iz vašeg druženja delovali nestvarno idilično? Koliko je u tome bilo iskrenosti i spontanosti, a koliko vešto ispolirane slike za javnost?

-          Generacijski smo se razumeli, startovali sa sličnim ambicijama, rivalitet nije generisan spolja, a vreme koje smo proveli zajedno uticalo je i da se bolje razumemo, da to ne bude samo površno druženje pod sloganom : glumite da se

volite. Tek kada su se eliminacioni krugovi suzili počinjalo je da tinja u vazduhu i ono večno pitanje: ko je sledeći i zašto baš on? Ali, zaista do poslednjeg momenta nismo se pretvarali u neprijatelje, ljute protivnike. Možda su tu atmosferu stvarali mediji, ili jednostavno je u našem mentalitetu da nekoga osporavamo i fabrikujemo afere. Ja sam maksimalno korektne odnose imala sa svima i najbolja satisfakcija je za mene je poziv moje direktne suparnice u finalu, Aleksandre, koja me je zamolila da ne prihvatam zdravo za gotovo sve što u njeno ime bude objavljeno. Mislim, ako imate jasno posavljen cilj, te sitne manipulacije i senke kojima nedorasli narušavaju kristalnu sliku pobede, ne smeju da vas pokolebaju ili udalje od puta kojim ste krenuli. Rasipala bih snagu nepotrebno, kad bih se uplitala u sve to.

Za nekoga ko ima samo osamnaest godina deluješ i na sceni i van nje neverovatno samouvereno, potpuno izgrađeno, nepokolebljivo smelo? Da li su roditelji, vaspitanje, genetska šifra ili situacione okolnosti oblikovale tvoj karakter?

-          Jedinica sam, što je samo posebi karakterna odrednica. Bila sam upućena na starije i nisam u svemu prošla kroz iskustvene doživljaje. Temperament i eksplozivnost sam nasledila od oca. Nisam svesna kako to deluje na druge i rizika da ne budem prihvaćena, ali mislim da je dobro što mogu da kontrolišem svoje reakcije i da ne udaram na prvu loptu, poneta emocijama. To sam uostalom dokazala kada sam sputala u sebi potrebu da polemišemsa kritikama ili da ulazim u verbalni klinč sa neistomišljenicima. Nije to bilo pomanjkanje hrabrosti, već svesna procena da moje mišljenje nije mera tuđih stavova.

Zvuči, ali da li ste svesni koliko vam je takmičenje oduzelo, ne samo vremena, već jedan deo života u kome su i dani nekada bitni?

-          Imam ja tu vagu stalno pred očima, i tas na njoj se pomera. Taman izvagiram koliko nisam bila sa drugaricama, koliko filmova nisam pogledala i šta sve nisam uradila, a onda prevagne ono što sam naučila oko i na samom takmičenju, iskusila i doživela. Nisu to nemerljive stvari, ali unapred neki dogovor sa sobom postigneš i u ime cilja se nečega odrekneš. A ishodište tog puta je London i veliko svetsko finale. To ne posmatram kroz prizmu onoga što me tamo očekuje, već pokušavam da sebi predstavim to kao vrata za iskorak u novo i nepoznato, a lepo i željeno, koja se tamo širom otvaraju. Drugi su mi suflirali da sada opreznije treba da biram sagovornike i poznanike, jer je teško razgraničiti ko želi da vreme pokloni meni, kao osobi, a ko u stvari očekuje da će mu poznanstvo sa mnom obezbediti neku vrstu lične promocije.

Šta pevušite onako za sebe, u kupatilu ili na ulici i da li razmišljate da je sigurno konjukturnije danas u ovoj zemlji snimiti narodnjake, nego pokušavati osvajati slušaoce kvalitetnom pesmom i sigurnim izvođenjem?

- Možda zbog godina, ali za mene je karakteristična izvesna nestalnost, kada je muzika u pitanju.  To jesu moderni muzički pravci, ali ne postoji isključivost. Kako ovo sve nije kratkotrajna epizoda u mom životu, već sada razmišljam i o snimanju

CD-a. Potpisala sam ugovor sa BK saundom, ali planovi se prolongiraju zbog londonskog finala. U toku izbora za našeg predstavnika videla sam da takav projekat može da iznese samo vrhunska ekipa profesionalaca. Stoga sam i dalje planove isprojektovala u tesnoj saradnji sa ljudima koji su svoj rad dokazali i spremnost da pomognu na pravi način. Možeš da budeš soler u životu, ali za svaki trijumf, potrebna je ekipa. A tim koji pobeđuje, mislim na onaj na BK Televiziji i u BK saundu, ne menja se.

 

/Za Text hvala Jovanu P. Bravo!!!/

 

 
Hosted by www.Geocities.ws

1