|
Energičan
nastup, pozitivna energija kojom utire put ka pobedi, samouverenost koja
imponuje, hrabrost, odlučnost i impresivne vokalne sposobnosti tvore skicu
za portret najbolje u muzičkom takmičenju, ali su i konture za priču
o nesvakidašnjem uspehu. Junakinja te pomalo holivudske storije je Cveta
Majtanović, osamnaestogodišnja devojka iz Novog Sada. Formalno punoletstvo
i ispit takmičarske i izvođačke zrelosti položila je u jednom
danu, na istom mestu, na bini Centra Sava.
Drevna
latinska poslovica Dođoh, videh, pobedih u slučaju Cvete Majtanovic
nije isprazna floskula, već životni kredo koji je pretočila u
realnost. Svoj put sama je kreirala, sa jasnom vizijom da se neće
zaustaviti već na prvoj prepreci, da je ne može obeshrabriti nijedan
maliciozni komentar i da ne sme pokleknuti kada ostane sama. Sve na takmičenju
i oko njega, gledano sa distance,
moglo je delovati kao dobro izrežiran spektakl, vrhunska produkcija, ali za
samu pobednicu to je bio veliki ulog i test koji je položila sa odličnim
uspehom. Ocenu su potpisali i publika i članovi žirija, a priznanja koja
su usledila samo su logički nastavak.
-
Motivi
mog prijavljivanja nisu bili pobeda po svaku cenu. To je preraslo u imperativ,
kasnije, u toku takmičenja, kada su se neke stvari iskristalisale i dobile
pravu fizionomiju. Mogla sam ja nerealno da procenjujem svoje šanse, ali tek u
pravom odmeravanju, u konstelaciji snaga i odnosa koji su unapred definisani
nepobitno utvrđuješ koliko su utemeljena tvoja intimna očekivanja i
nadanja. Takmičenje Idol je kompleksno i neiscrpljuje se na onom segmentu
koji publika pred malim ekranima ima prilike da vidi. Od takmičara se očekuje
da poseduje nesporne vokalne i određene vizuelne kvalitete, uz dozu
prirodne harizmatičnosti. Nakon svega pokazalo se da sam psedovala, ili da
sam u nastupima pokazala, izbalansiran maksimum sva tri elementa. Najbitnije da
sam zaista, od početka do kraja to bila ja. Ne bih nikoga, ponajmanje sebe,
zavaravala pokušajima da budem suptilnija u gestikulaciji, sofisticiranija u
izvođenju, ženstvenija u hodu, manje dinamična u scenskom izrazu.
Da
li su razlozi prijavljivanja ležali i u nekoj pritajenoj narcisoidnoj potrebi
za dokazivanjem na javnoj sceni, za izvesnom dozom samoaktuelizacije u periodu
kada se donose važne životne odluke o daljem profesionalnom usmerenju i koliko
je odluka bila samo tvoja?
-
Razumljivo
da se svaka odluka donosi u razmeni mišljenja sa osobama do kojih ti je stalo i
za koje predpostavljaš da će makar i sugestijom da ti pomognu u
oblikovanju pravog odgovora. Ali, primarno je bila moja želja. Razmišljala sam
i ranije, jer postoje razna muzička takmičenja. Tek kada sam se
detaljno raspitala i spoznala koliko je ozbiljan projekat u pitanju, ja sam
ispunila prijavu. Imena pobednika i šansa koja im se ukazala dali su mi
podstrek da okušam sebe i proverim koliko mogu da napravim.
Ponekad
su inserti iz vašeg druženja delovali nestvarno idilično? Koliko je u
tome bilo iskrenosti i spontanosti, a koliko vešto ispolirane slike za javnost?
-
Generacijski
smo se razumeli, startovali sa sličnim ambicijama, rivalitet nije generisan
spolja, a vreme koje smo proveli zajedno uticalo je i da se bolje razumemo, da
to ne bude samo površno druženje pod sloganom : glumite da se
volite.
Tek kada su se eliminacioni krugovi suzili počinjalo je da tinja u vazduhu
i ono večno pitanje: ko je sledeći i zašto baš on? Ali, zaista do
poslednjeg momenta nismo se pretvarali u neprijatelje, ljute protivnike. Možda
su tu atmosferu stvarali mediji, ili jednostavno je u našem mentalitetu da
nekoga osporavamo i fabrikujemo afere. Ja sam maksimalno korektne odnose imala
sa svima i najbolja satisfakcija je za mene je poziv moje direktne suparnice u
finalu, Aleksandre, koja me je zamolila da ne prihvatam zdravo za gotovo sve što
u njeno ime bude objavljeno. Mislim, ako imate jasno posavljen cilj, te sitne
manipulacije i senke kojima nedorasli narušavaju kristalnu sliku pobede, ne
smeju da vas pokolebaju ili udalje od puta kojim ste krenuli. Rasipala bih snagu
nepotrebno, kad bih se uplitala u sve to.
Za
nekoga ko ima samo osamnaest godina deluješ i na sceni i van nje neverovatno
samouvereno, potpuno izgrađeno, nepokolebljivo smelo? Da li su roditelji,
vaspitanje, genetska šifra ili situacione okolnosti oblikovale tvoj karakter?
-
Jedinica sam,
što je samo posebi karakterna odrednica. Bila sam upućena na starije i
nisam u svemu prošla kroz iskustvene doživljaje. Temperament i eksplozivnost
sam nasledila od oca. Nisam svesna kako to deluje na druge i rizika da ne budem
prihvaćena, ali mislim da je dobro što mogu da kontrolišem svoje reakcije
i da ne udaram na prvu loptu, poneta emocijama. To sam uostalom dokazala kada
sam sputala u sebi potrebu da polemišemsa kritikama ili da ulazim u verbalni
klinč sa neistomišljenicima. Nije to bilo pomanjkanje hrabrosti, već
svesna procena da moje mišljenje nije mera tuđih stavova.
Zvuči,
ali da li ste svesni koliko vam je takmičenje oduzelo, ne samo vremena, već
jedan deo života u kome su i dani nekada bitni?
-
Imam ja tu
vagu stalno pred očima, i tas na njoj se pomera. Taman izvagiram koliko
nisam bila sa drugaricama, koliko filmova nisam pogledala i šta sve nisam
uradila, a onda prevagne ono što sam naučila oko i na samom takmičenju,
iskusila i doživela. Nisu to nemerljive stvari, ali unapred neki dogovor sa
sobom postigneš i u ime cilja se nečega odrekneš. A ishodište tog puta
je London i veliko svetsko finale. To ne posmatram kroz prizmu onoga što me
tamo očekuje, već pokušavam da sebi predstavim to kao vrata za
iskorak u novo i nepoznato, a lepo i željeno, koja se tamo širom otvaraju.
Drugi su mi suflirali da sada opreznije treba da biram sagovornike i poznanike,
jer je teško razgraničiti ko želi da vreme pokloni meni, kao osobi, a ko
u stvari očekuje da će mu poznanstvo sa mnom obezbediti neku vrstu lične
promocije.
Šta
pevušite onako za sebe, u kupatilu ili na ulici i da li razmišljate da je
sigurno konjukturnije danas u ovoj zemlji snimiti narodnjake, nego pokušavati
osvajati slušaoce kvalitetnom pesmom i sigurnim izvođenjem?
-
Možda zbog godina, ali za mene je karakteristična izvesna nestalnost, kada
je muzika u pitanju. To jesu
moderni muzički pravci, ali ne postoji isključivost. Kako ovo sve nije
kratkotrajna epizoda u mom životu, već sada razmišljam i o snimanju
CD-a.
Potpisala sam ugovor sa BK saundom, ali planovi se prolongiraju zbog londonskog
finala. U toku izbora za našeg predstavnika videla sam da takav projekat može
da iznese samo vrhunska ekipa profesionalaca. Stoga sam i dalje planove
isprojektovala u tesnoj saradnji sa ljudima koji su svoj rad dokazali i
spremnost da pomognu na pravi način. Možeš da budeš soler u životu, ali
za svaki trijumf, potrebna je ekipa. A tim koji pobeđuje, mislim na onaj na
BK Televiziji i u BK saundu, ne menja se.
/Za
Text hvala Jovanu P. Bravo!!!/
|