Tea Nikolic
Definisanje penisa i klitorisa
Opste je verovanje, koje nauka
razlicitim metodama pokusava da odrzi, da postoje dva pola i da se sve osobe
radjaju sa hromozomima XX i onda se definisu kao zenske ili sa hormozomima
XY pa se definisu kao muske. U kulturi u kojoj je odredjivanje jednog od dva
pola, na zalost, prva i najbitnija stvar to i dalje ne izgleda dovoljno. Vec
se pol odredjuje i premeravanjem samih polnih organa, a ako treba pribegava
se i njihovom konstruisanju.
Iako u seksoloskoj literaturi postoji diskusija o tome kako treba meriti penis,
da li opusten, zategnut ili u erekciji, opste je prihvaceno da se penis meri
potpuno zategnut. Definicija "normalne" velicine penisa bazirana
je na njegovoj duzini, a ne na sirini mada su ove dve kategorije u korelaciji.
Duzina penisa kod novorodencadi najcesce se krece od 2,8 do 4,5 cm, sa srednjom
duzinom od 3,5 cm. Sirina je od 0,9 do 1,3 cm. Generalno, medicinski standardi
smatraju da duzina penisa novorodencadi mora da bude minimum 2,5 cm da bi
bebu proglasili muskom.
Penis koji, kada je zategnut nije duzi od 2,5 cm standardne devijacije za
godine seksualnog razvoja, nazvan je mikropenis. Mikropenis prema nekim kriterijumima
mora imati uretru i mokracni otvor. Prema takvoj definiciji falus bez mokracne
cevi bez obzira koje velicine bio nije penis, vec klitoris. Prema standardima
takodje se smatra da normalni penis mora da ima mokracni otvor na centru glavica.
Medjutim, normalnost ove lokacije dovedena je u pitanje studijom koja je belezila
mesto otvora. Samo 55% muskaraca u ovom uzorku imalo je otvor tamo gde je
propisano.
Medicinski tekstovi iz 1916. godine daju velicine za penis i testise, ali
za klitoris mere su date tek 1980.
Iako je veoma kasno dospeo u zizu interesovanja i za klitoris se postavljaju
pitanja u kom se stanju meri i sta se u stvari meri. U jednom savremenom izvestaju
duzina klitorisa kod tek rodenih beba bila je od 0,2 do 0,85 cm, a sirina
od 0,2 do 0,6 cm u opustenom stanju.
Kriterijum na osnovu kog se pol odreduje je prekomerna velicina klitorisa
ili (ne)dovoljna duzina penisa. Dakle ako se rodite sa polnim organom duzine,
recimo, izmedju 0,85 i 2,8 cm, sanse su stopostotne da neko uzme instrument
i proizvoljno vam konstruise seksualni organ bezobzira na to kako cete se
vi u buducnosti osecati. Verovanje da se pol sastoji od dva ekskluzivna tipa
uspostavljeno je i pokrece se uz pomoc medicinske zajednice uprkos bioloskim
dokazima o postojanju i neceg izmedju, koje je nemoguce prikriti. To izmedju,
iako unutar sebe razlicito, naziva se interseksualnost.
Dok su feministicke naucnice koristeci postojanja interseks ljudi radile na
dekonstrukcije roda u teorijama i ucionicama, medicinski strucnjaci bili su
zauzeti "rekonstruisanjem" interseksualnih tela kroz neprotrebne
i cesto stetne operacije da bi ih prilagodili istim binarnim normama i standardima
koje su feministkinje pokusavale da opovrgnu.
Interseksualnost
Stanje genitalnih, gonadalnih ili
hromozomskih karakteristika koje nisu ni potpuno muske ni potpuno zenske naziva
se interseksualnost. Medjutim, interseksualnost je veom sirok pojam, jer se
interseksualne genitalije razlikuju jedne od drugih isto kao sto se razlikuju
i od propisanih muskih i zenskih formi.
Razlicita istrazivanja pokazuju da je ovakva forma genitalnih organa imanentna
razlicitim vrstama. Interseksualnost je dokumentovana ne samo kod ljudi, vec
i kod domacih zivotinja1 i vrsta koje se koriste za laboratorijska istrazivanja2.
Istorijski pregled interseksualnih osoba u staroj Grckoj i Rimu uradila je
Veslie Fiedler knjizi "Freaks, Myths and Images of the second self"
(1978) kao i Vern Bullough u knjizi "Sexual Variance in Society and History".
O interseksualnost u srednjem veku i renesansi pisao je Michel Foucault u
"Istoriji seksualnosti", u 18 i 19. veku Herculine Burbin i konacno
Havelock Ellis u "Studies in Psychology of sex".
Nasa kultura seksualnu anatomiju opaza kao dihotomnu: ljudi se radjaju sa
jednim od dva pola, smatrajuci ih toliko razlicitim kao da su dve razlicite
vrste. Medjutim, razvojna embriologija, kao i postojanje interseksualaca,
dokazuju da je to drustvena konstrukcija. Anatomska seksualna diferencijacija
dogadja se na zensko/muskom kontinuumu, na kom postoji nekoliko dimenzija.
Genetski pol, ili organizacija "polnih hromozoma" se uobicajeno
smatra izomorfnom. Medjutim, otprilike jedan od petsto ljudi ima kariotip
koji nije XX ili XY. O tome govori i podatak da od kada je genetsko testiranje
uvedeno na Olimpijske igre, brojne zene su diskfalifikovane kao "nezene"
nakon pobede, a nijedna od ovih zena nije bila muskarac.
Seksualni hromozomi odredjuju diferencijaciju polnih zlezda ili gonada u jajnike,
testise, jajo-testise ili druge organe. Hormoni koje proizvode polne zlezde
odredjuju razvijanje spoljasnih genitalija u zenski, muski ili srednji oblik.
Interseksualne genitalije mogu izgledati skoro kao zenske sa velikim klitorisom
ili sa nekim stepenom spojenosti usmina, mogu izgledati i kao muske sa malim
penisom ili pomerenim mokracnim otvorom. Mogu biti i stvarno "izmedju"
sa falusom koji moze biti tretiran kao veliki klitoris ili mali penis, sa
strukturom koja se moze podeliti, praznim skrotumom, ili spoljasnjim usnama
i sa malom vaginom koja se otvara u urethri a ne u perineumu.
Dijagnoza stanja interseksualnosti ukljucuje odredivanje hromozomskog pola
i uzroka koji stvara genitalnu ambivalentnost i obuhvata razlicite medicinske
preglede.
Androgen Insensitivity Sindrom (Sindrom neosetljivosti na androgen)
Interseksualnost je proizvod razlicitih
sindroma, a jedna od najcescih dijagnoza je Androgen Insensitivity Syndrome
(Sindrom neosetljivosti na androgen). AIS je genetsko stanje koje se uglavnom
nasledjuje (osim kada su u pitanju povremene spontane mutacije) i koje se
dogadja u proseku kod jedne od 20000 osoba. Kompletan AIS znaci da telesne
celije nisu sposobe da odgovore na androgen, ili "muske" hormone.
(Muski hormon je pogresan termin, posto su ovi hormoni obicno prisutni i aktivni
kod oba pola). Neke osobe imaju delimicnu androgenu neosetljivost.
Kod individue ciji je kariotip 46XY sa kompletim AISom testisi koji su se
razvili tokom trudnoce luce MI hormon i testosteron. MIH sprecava nastajanje
materice, jajovoda i cervica kao i gornjeg dela vagine. Posto celije ne odgovaraju
na testosteron, genitalije se uglavnom razviju u zenske. Tako novorodjence
sa AI Sindromom ima genitalije sa zenskim izgledom, testise i obicno kratku
vaginu bez grlica materice. Povremeno je vagina potpuno odsutna. Tako da osoba
nema menstruaciju i ne moze da zacne.
Obzirom da je AIS genetska mutacija locirana na X hromozomu, ona ima nasledni
karakter. Osim u slucajevima spontanih mutacija, nosilac AIS-a je majka, i
njeno XY dete ima ½ sanse da stekne AIS, njeno XX dete, takodje. Vecina
zena sa Sindromom neosetljivosti na androgen trebalo bi da moze da detektuje
AIS zene medju svojim sestrama ili rodjacima po majci. AIS dijagnoza, ako
je genetske prirode moze se utvrditi vec od devete do dvanaeste nedelji trudnoce.
Tipican rezultat delimicnog AI sindroma je pojava "ambignih genitalija".
Klitoris je veliki ili, je penis mali (mada su ovo samo dva nacina oznacavanja
iste anatomske strukture). Ovaj sindrom je cest, i smatra se da moze biti
uzrok neplodnosti kod muskaraca.
Progestin Indused Virilisation (Virilizacija izazvana progestinom)
Ovaj sindrom izazvan je prenatalnom
izlaganju vestackim androgenima, najcese progestinom. Progestin je lek koji
je se 1950 – 60tih godina koristio da bi sprecio pobacaj. On se u organizmu
prenatalne XX osobe pretvara u androgen (hormon virilizacije). Genitalije
se razvijaju od uvecanog klitorisa do razvoja kompletnog falusa i spajanja
usmina. U skoro svim slucajevima jajnici i materica su prisutni, mada u ekstremnim
slucajevima nema vagine ili grlica materice. Virilizacija se dogadja samo
prenatalno dok je endokrinoloska funkcija nepromenjena, sto znaci da se u
pubertetu dogadja feminizacja kao rezultat normalnog rada jajnika.
Drugim recima, XX ljudi koji su pre rodjenja bili pod uticajem virilizujuceg
hormona mogu biti rodjeni sa izgledom genitalija u kontinuumu polnih fenotipa
koji variraju od "zena sa velikim klitorisom" do "muskarca
bez testisa".
Congenital Adrenalna Hiperplasia
Adrenalna Hiperplasia najcesci
je uzrok interseksualnosti medju XX osobama sa ucestaloscu od 1 u 13000 rodjenja.
Izazvana je anomalijom adrenalne funkcije koja uzrokuje sintezu i izlucivanje
androgena, inicirajuci virilizaciju u XX osobama in utero. Posto virilizacija
ima metabolicko poreklo, maskulinizacija se nastavlja i posle rodjenja.
Polni fenotip, tj. oblik genitalija varira na istom kontinuumu kao i u prethodnim
slucajevima, ali su pored toga moguce i metabolicke komplikacije i disbalansi.
Efekti poremecenog metabolizma kada je u pitanju CAH mogu biti spreceni sa
kortizonom. Medjutim dugogodisnje koriscenje kortizona stvara znacajnu zavisnost
i druge sporedne efekte.
Klinefelterov sindrom
Vecina muskaraca nasledi jedan
X hromozom od majke i jedan Y hromozom od oca. Muskarci sa Klinefelterovim
sindromom nasledjuju jos jedan X hromozom bilo od oca bilo od majke. Njihov
kariotip je 47 XXY. Klinefelterov sindrom je prilicno cest i pojavljuje su
u 1 od petsto do 1 u hiljadu muskih beba koje se rode. Efekti Klinefelterovog
sindroma su prilicno razliciti, a kod mnogih muskaraca Klinefelterov sindrom
nikad nije dijagnizovan. Jedina karakteristika koja izgleda da je sigurna
su mali, cvrsti testisi i odsustvo sperme pri ejakulaciji, sto je znak neplodnosti.
Osim malih testisa, muskarci sa klinefeltrovim sindromom rodjeni su sa muskim
genitalijama. Ali njihovi testisi cesto proizvode manje testosterona od proseka,
tako da se oni ne virilizuju, ne rastu im malje na licu i telu, glas im nije
dubok, kao sto ni penis i testisi nisu tako veliki kao kod drugih decaka u
pubertetu. Mnogima od njih u pubertetu rastu grudi (ginekomastija).
Interseksualnost i drustvo
Radanje beba sa polnim organima
koji nisu ni muski ni zenski dokumentovano je odavno, a operacije se vrse
u poslednjih pedeset godina. Ucestalost radjanja interseksualnih beba varira
od toga koja definicija je parametar za odredjivanje tog stanja. Americka
istrazivanja pokazuju da je jedna u 2000 beba u SAD-u rodjena sa vidljivim
interseksualnim oznakama, sto je kada je su u pitanju SAD u proseku 5 beba
dnevno.
U ekonomski i drustveno razvijenijim zemljama postojanje interseksualnosti
se razumeva i predstavlja uglavnom kao tema koja se proucava da bi se njome
dekonstruisala teorija o binarnosti polova, a samim tim seksizam i homofobija.
Vrlo je malo onih koji su svesni da je to stvarna pojava, sa kojom zivi puno
ljudi, koji zbog te pojave i fobicnog drustva imaju velike probleme. E.Koyama
i L.Weasel, autorke koje su radile evaluaciju nastavnog plana koji se tice
interseksualnosti smatraju da je interseksualnost tema koja ne treba da se
utopi u politiku LGBT grupa, jer su problemi i potrebe sa kojima se susrecu
interseksualci drugaciji od problema i potreba homoseksualaca, kao i transrodnih
ljudi. Prema podacima ISNA anti-diskriminacijski zakoni koji se ticu homofobije,
bifobije i transfobije cesto nisu adekvatni za odbranu prava interseksualnih
ljudi. Generalno interseksualci nisu meta diskriminacije osim ako se ne percipiraju
kao homoseksualno orijentisani ili transrodni. Ljudska prava interseks ljudi
vise se ticu pristupa tekucim informacijama o telima i medicinskim slucajevima,
kao i kontrole kakvi medicinski tretmani mogu i smeju da se vrse.
Sa problemom interseksualnosti najpre su suoceni roditelji interseksualne
bebe i to u fazi dok se detetu jos nije odredio pol. Ono sto ih najvise suocava
su pitanja okoline, popunjavanje krstenice i ostale administrativne stvari
gde postoji izbor od samo dva odgovora. Roditelji se, da bi dobili odgovore
na svoja pitanja, prvo obracaju lekarima koji najcesce donose odluku o polu
deteta. Na osnovu istrazivanja koje je S. Kesler1 uradila u procesu donosenja
odluke doktora o polu deteta, pored mera polnih organa koje su date kao neprikosnoveni
etaloni ucestvuju i licna ubedenja doktora. Jezik kojim se u medicinskim izvestajima
opisuju interseksualne bebe je emocionalno obojen u skladu sa verovanjima
doktora. U medicinskim izvestajima o interseksualnoj deci koristi se pejorativan
jezik za opisivanje velikog klitorisa, a sazaljiv jezik za opisivanje malog
penisa. Ceste reci koje opisuju interseksualni klitoris su: "nesavrsen",
"ruzan", "problematican", "napadan", "sraman".
Opisi za interseksualni penis su "kratak", "ukopan", "beznacajan
organ".
Prema ovoj autorki savremeni stavovi prema interseksualnosti primarno su pod
uticajem 3 faktora: prvo, napredak hirurgije i endokrinologije, uticaj feminizma
koji je doveo u pitanje procenu zene prema striktno reproduktivnim funkcijama
i trece psiholoske teorije fokusirane na "rodnom identitetu" koji
je razlicit od "rodne uloge". Rezultati ova tri faktora su misljenje
da je interseksualnost stanje koje se moze i mora brzo leciti.
Resavanje slucajeva interseksualnosti operacijom bazirano je na teoriji koju
su 1955. predlozili G. Money, J.G. Hampson i J.L. Hampson, a koju su 1972
dalje razvili Money i A. Erhart. Teorija tvrdi da je polni identitet promenljiv
do godinu i po dana starosti. Prema ovoj teoriji ako je korektivna hirurgija
neophodna treba da se dogodi sto je pre moguce. Ako se beba proglasi za musku
inicijalna faza prepravke penisa obicno se obavlja do prve godine zivota,
a operacije se zavrsavaju pre polaska u skolu. Ako je slucaj obrnut, i bebi
se pripise zenski pol, prepravke vagine i smanjenje klitorisa obicno zapocinju
do treceg meseca zivota.
Genitalna netolerancija
Kao sto penis mora da bude dovoljno
velik da bi podrzao muskost u ocima roditelja i deteta, tako i klitoris mora
da bude dovoljno mali da bi odrzao zenskost – to je nacelo koje vodi danasnje
hirurge koji intervenisu kada je u pitanju interseksualnost, cvrsto verujuci
kao i drustvo koje ih okruzuje u bogom-zadatu binarnost polova.
Za razliku od mnogih odraslih interseksualaca koji se se osecaju kao da je
nad njima izvrseno nasilje a u cije ime govori osnovano drustvo ISNA, doktori
i dalje smatraju da je genitalna hirurgija neophodna za interseksualne bebe,
i razlikuju tri kategorije genitalne hirurgije podjednako ih vrednujuci:
hirurgija u sluzbi spasavanja zivota – kada je uretra postavljena
tako da beba ne moze da izbacuje mokracu iz tela
hirurgija u sluzbi kvaliteta zivota – kada se se uretralni otvor
redizajnira tako da dete moze da urinira bez prosipanja mokrace
hirurgija u sluzbi estetike – kada je mali penis povecan ili klitoris
smanjen.
Doktori smatraju da "normalne" genitalije povecavaju do maksimuma
socijalizaciju deteta koju navode kao jedan od najvaznijih razloga operacije
interseksualnih beba. Takode tvrde da to cine zbog roditelja koji zele svoje
dete da zastite od zadirkivanja.
Zadirkivanje je, konacno, vazan faktor u teorijama o rodu. Filozof Elen Feder
iznosi nacin na koji psihijatrija ne samo koristi svedocenja o zadirkivanju
da opravda tretman Poremecaja Rodnog Identiteta vec takode i da ga definise.
Feder navodi da krosrodno pronasanje nije ono sto alarmira roditelje i ucitelje
vec reakcija druge dece na to. Zadirkivanje i nadevanje imena je jedan od
manifestujucih problema dece sa "rodnim poremecajem".
Genitalne operacije
Iako se trenutno u svetu izvrsava
hiljadu genitalnih operacija dnevno i dalje ne postoji metaanaliza unutar
medicinske zajednice o nivou uspeha ovih poduhvata, kao sto se ni bebe nad
kojima se vrsi operacija nista ne pitaju. Evaluacija genitalnih operacija
cini se na osnovu sledece 4 kategorije: izgled klitorisa, osetljivost klitorisa,
velicina vagine i komplikacije.
Mnoge studije interseksualnosti uspesnost operacija mere time da li je muskarac
sposoban za penetraciju i da li je heteroseksualan. Za uspesnost operacija
interseksualnih zena kriterijum je da li su stupile u brak.
Studija Suzan Kesler pokazuje kako jedna grupa hirurga daje listu zahteva
za penis, kako neki lekari sami procenjuju i odlucuju da zena treba da ima
vaginu "bez obzira da li je koristi ili ne". Za muskarca je propisan
"dovoljno veliki penis da sluzi za uriniranje, da pruza zadovoljavajucu
pojavu i da bude zadovoljavajuc pri seksualnoj aktivnosti".
Iako se operacije izvode u poslednjih 50 godina ne postoji mnogo dokaza da
imaju efekta i da su sigurne na duze vreme, naprotiv, nekoliko poslednjih
studija su potvrdile da rani hirurski tretman genitalija cesto rezultuje psiholoskim
i seksualnim problemima a ne boljem socijalnom prilagodjavanju (Creighton
et. al 124, Zucker, et al. 300, Alizai, et al. 1588).1
Interseksualnost kao identitet
Zbog toga sto se ovom problemu
pristupa olako, sa instrumentima u rukama i da bi se udovoljilo "drustvenim
standardima" i sto se ljudi na kojima je izvrsena korekcija organa osecaju
osakaceno i nesrecno kada odrastu, 1982. Charyl Chase interseksualna zena
osnovala je Intersex Society of North America (ISNA) udruzenje posveceno sprecavanju
genitalne hirurgije. Sve genitalne operacije morale bi se odloziti do trenutka
kad osoba postane sposobna sama da odlucuje, osim ako nije neophodno zbog
zdravstvenih komplikacija je nacelo koje bi trebalo da se postuje i za koje
se ISNA zalaze.
Socijalna netolerancija je uglavnom traumaticnija od individualne patologije
i u tom smislu paralelizam interseksfobije sa homofobijom je ocigledan. Ali
samo u tom smislu, jer Interseksualno drustvo naglasava, da se zbog razlicitosti
problema interseksualnost ne moze meriti sa problemom homoseksualnosti.
Neki interseksualci, zbog odgovora drugih na njihove genitalije ili zbog svog
znanja da nisu tretirani ni kao kompletne zene, ni kao kompletni muskarci
razvili su sopstveni interseksualni identitet. Ovaj identitet pocinje kao
privatno iskustvo, koje organizovanjem prerasta u javnu kategoriju.
Neki interseksualci smatraju da je operacija kojoj su bili podvrgnuti u detinjstvu
promena pola. Neki traze prepoznavanje kategorije treceg pola, koji bi se
formirao na osnovu posedovanja drugacijih-od-tipicnih genitalija, gonada ili
hromozoma. Drugi pak predlazu da se interseksualan koristi kao pokazatelj.
Na taj nacin pridev interseksualan moze biti pripisan i jednom i drugom rodu.
Cinjenica da odraslo telo, usled operacije, vise nije interseksualno ne suprotstavlja
se necijem interseksualnom identitetu. M. Holms naglasava da medicinska dijagnoza
i hirurgija pomazu da se stvori kategorija interseksualaca a tako i identitet.
Ona smatra da je interseksualnost u isto vreme i prirodna pojava i medicinsko
socijalna konstrukcija.
Biolog An Fausto-Sterling je konceptualizovala pet kategorija roda, dve standardne
i tri interseksualne: zenski, muski, pravi hermafroditi, muski pseudohermafroditi
i zenski pseudohermafroditi. Ona smatra da interseksualnost kao kategorija
treba da se legitimizuje sto bi po njenom misljenju pomoglo da se srusi rod
i poniste rodne opozicije. Priznanjem alternativnih genitalija priznaju se
i alterativni polovi, cime se narusava privilegija "zenskog" i "muskog".
Medutim, drugi autori kao sto je Suzan Kesler smatraju da je problem rod a
ne pol. Legitimizovanjem drugih vrsta genitalija i dalje se genitalijama daje
primarno znacajan status i ignorise se cinjenica da se u svakodnevnom zivotu
rodni atributi daju bez genitalnog pregleda. U drustvu u kome zivimo nema
pola, postoji samo rod. Ono sto je primarno u svakodnevnom zivotu jeste izvodenje
roda bez obzira na oblik tela ispod odece. Jednom kad genitalije vise ne budu
prepoznavane kao dihotomne kategorije, isto tako postace tesko da se "musko"
i "zensko" vide kao odvojene kategorije.
Interseksualnost i seksualna orijentacija
Istrazivanja o seksualnoj orijentaciji interseksualnih ljudi su malobrojna i lose dokumentovana. U svojoj ranoj studiji J. Money i njegove kolege tvrdili su da je 48% njihovog uzorka interseksualnih zena bilo homoseksualno orijentisano (J. Money, M.Schwartz, V.G.Lewis). Skorija istrazivanja koja su imala precizniju metodologiju pronasla su da iako je vise zena sa CAH sindromom prijavilo manje heteroseksualnih iskustava nego kontrolni uzorak, one, medjutim, nisu prijavile vise seksualnih iskustava sa zenama nego kontrolna grupa. (Zucker,et. al). Autorka Suzan Kesler na osnovu svojih podataka zakljucuje da je homoseksualnost ucestalija medju interseksualnim zenama, nego medju zenama uopste.
**
Interseksualnost je tema koja je tek nedavno, sa osnivanjem drustva interseksualaca, pocela da trazi mesto i oblik u seksoloskim istrazivanjima koje zasluzuje, a njena suptilnost i znacaj na razlicitim nivoima je nesumnjiv. Broj interseksualnih beba koje se svakodnevno radjaju nije zanemarljiv, kao ni cinjenica da o njihovim zivotima uvek odlucuje neko drugi na koga utice drustvo sa konsturisanim standardima i normama.
Literatura:
Lessons from Intersexed,
Kesler S. J
From Social Construction to Social Justice: Transforming How we teach about
intersexuality, Koyama E. Weasel L.
Sex Determination, differentation and intersexuality in placental mammals,
Hunter R. H. F.
Wilkins the diagnosis and treatment of endocrine disorders in childhood and
adolescence 4th edition, ed Kappy, Blizzard and Migeon
ISNA Newsletter
11.7-kb deletion triggers intersexuality and polledness in goats, Pailhoux
E et al.
Male, Female, Other, LeVay S.
Intersexuality fails to support homosexuality, Harrub B.