Orgazmicka disfunkcija
Takodje, anorgazmija
ili inhibirani zenski orgazam je stanje nemogucnosti dozivljavanja
orgazma. Cesce koriscen termin za ovu disfunkciju je "frigidnost", ali seksualni
terapeuti odbacuju taj termin zbog njegovih uvredljivih konotacija, preuzimajuci
neutralniji termin "orgazmicka disfunkcija". Kao i neke druge seksualne disfunkcije
i slucajevi orgazmicke disfunkcije mogu biti klasifikovani kao primarni
ili sekundarni.
Primarna orgazmicka disfunkcija odnosi se na slucajeve u kojima zena
nikada u zivotu nije dozivela orgazam (Andersen, 1983). Sekundarna orgazmicka
disfunkcija odnosi se na slucajeve u kojima je zena nekada dozivljavala
orgazme, ali vise ih ne dozivljava.
Situaciona orgazmicka disfunkcija se odnosi na slucajeve u kojima zena
u nekim situacijama dozivljava orgazam a u nekim ne. Neki terapeuti vise vole
termin preorgazmicne, navodeci da zena jos uvek nije naucila kako da dozivi
orgazam, ali ce biti u mogucnosti da to uradi.
Ove definicije postaju mnogo komplikovanije u praksi nego sto su u teoriji.
Razmotrimo slucaj zene koja dozivljava orgazam masturbacijom ili kada je partner
rucno ili oralno stimulise, a ne dozivljava orgazam pri vaginalnom snosaju.
Da li je to stvarno seksualna disfunkcija? Tragovi misljenja da je to disfunkcija
mogu se pratiti do Frojdove distinkcije izmedju klitorisnog i vaginalnog orgazma,
i njegovog verovanja da "zrela" zena treba da bude u mogucnosti da dozivljava
vaginalne orgazme; obe ove ideje su razgolicene istrazivanjima Masters i Johnson.
Takode moze poticati od verovanja da je "pravi" nacin da se ima seks - sa
penisom unutar vagine - i da je to takodje "pravi" nacin da se dozivi orgazam.
Medjutim, podaci iz istrazivanja pokazuju da je ovo stanje prilicno cesto
medju zenama i da cak moze karakterisati vecinu zena (Hunt, 1974). Istrazivanja
na opstoj populaciji pokazuju da je sekundarna orgazmicka disfunkija cesca
od primarne. Ova istrazivanja pokazuju da verovano 5 do 10 procenata svih
zena ima probleme sa orgazmom i da je inhibirani zenski orgazam u 25 do 35
slucajeva koji traze seksualnu terapiju (Spector&Carey, 1990).