"Moja iskustva upoznavanja ljudi s chata su poprilicno dobra. Naravno, ima nas svakakvih, a s nekima sam imala i seksualna iskustva. Ali ti superpozitivci zapravo nisu za moju pricu, jer su bili prolazni. No jedan potpuno negativan lik kojeg sam upoznala na chatu je ušao u moj život, tako da i danas, nakon 5 mjeseci, osjecam psihofizicke posljedice.

Naime, nakon jednog poprilicno dugog i iskrenog chata na kojemu smo razmijenili brojeve mobitela, SMS-ove i mailove, poceo mi je pisati poruke i pisma i ja sam na njih odgovarala. Tako je to trajalo otprilike mjesec dana kad smo se odlucili upoznati.

Trebalo mi je biti jasno da se radi o bolesnom covjeku nakon prijedloga da se nademo na groblju, jer da on "jako voli takva mjesta". Mislila sam sirota da se šali, ali nije.

Ipak, upoznali smo se na normalnom mjestu, malo popricali i tako, ništa posebno. Onda su pocele stizati njegove opsesivne poruke (što mi je u pocetku godilo) i poceli smo se intenzivno vidati, ali... sve je imalo lagani okus poremecenog stanja stvari i vrijednosti.

Odjednom je poceo govoriti o braku (nakon samo par dana) i ljubavi koju on osjeca za mene (ma, ludnica, kažem vam). Naposljetku ja više nisam imala prostora za bijeg. Nakon što smo zajedno proveli vrlo vrlo loš dan, otišao je od mene negdje na put gdje je doživio saobracajku (s mojim autom!). Upoznala sam njegove roditelje (jednako bolesno religiozne manijake) koji su me upoznali sa stanjem stvari, odnosno rekli su mi da im je sin težak psihicki bolesnik.

Ja sam, naravno, iz tog košmara pobjegla glavom bez obzira, ali on još uvijek ima moj broj mobitela i zna gdje stanujem, te mi šalje prijetece poruke. I nikako ga se ne mogu osloboditi. Nikad više nikoga nisam niti cu upoznavati putem chata!

Naravno, ima normalnih, dragih i dobrih ljudi, ali ovo je moje iskustvo."