Reforma kalendara i svjesnost Još od davnih vremena svaka je civilizacija nastojala stvoriti svoj kalendar preko kojeg bi dala smisao svijetu koji ju je okruživao. Pojavljivanje prvih poznatih kalendara veže se uz područja Sumera i Egipta, a odmah je tu i bliski nam Vučedol. Svi ti kalendari nastaju praćenjem određenih nebeskih ciklusa, pa nije uopće čudno što su blisko povezani s poznavanjem astronomije i astrologije. Uz pomoć pozicija istaknutih zvijezdi i planeta unutar našeg Sunčevog sustava uspostavljao se kontakt s prirodom i tumačila volja bogova. Bez obzira na geografsku poziciju, Sunce i Mjesec uvijek predstavljaju najupečatljivija nebeska tijela. Sunce kao dnevno svjetlo i Mjesec kao noćno, poslužili su kao osnova određivanja osnovnih ritmova unutar različitih kalendara. Iz tog razloga u prošlosti možemo kalendare podijeliti u dvije velike grupe: solarne i lunarne. Lunarni kalendari su stariji od onih solarnih iz jednostavnog razloga što se kretanje Mjeseca puno lakše prati na noćnom nebu, dok sunčeva svjetlost prekriva svjetlost zvijezda. Kako je u religijskom smislu Sunce počelo nadvladavati Mjesečeve kultove velikih božica, tako je i solarni kalendar zamjenjivao onaj lunarni. Naprednije civilizacije, poput kineske ili one Maya, bile su dovoljno pametne da zadrže oba kalendara, s time da je onaj solarni određivao ritam godišnjih doba, a onaj lunarni ritam Mjesečevih mijena. Svaki od njih imao je svoje posebno značenje i davao vrijedne informacije u bilo kojem trenutku postojanja. Ista situacija ponovila se i na planu astrologije gdje su se paralelno koristila dva Zodijaka. Pogledamo li trenutnu situaciju na planu kalendara, uočiti ćemo da za većinu ljudi kao osnova organizacije života služi takozvani gregorijanski kalendar. On je nastao na inicijativu pape Grgura krajem 16. stoljeća kad je svima postalo jasnim da dotadašnji julijanski kalendar nije usklađen sa zemaljskom rotacijom oko Sunca. Kako bi se izbjeglo premještanje osnovnih kršćanskih praznika u kriva godišnja doba preskočeno je 14 dana i uvedene prijestupne godine. I gregorijanski i julijanski kalendari primjeri su potpunog otuđivanja od bilo kakvih prirodnih ciklusa. U tim kalendarima broj dana u mjesecima posljedica su različitih političkih intervencija iz prošlosti, pa tako neki mjeseci imaju 31, neki 30, a jadna veljača 28 ili 29. Veljaču je prvo skresao Julije Cezar, a zatim i August kako bi i njegov mjesec imao jednako dana kao i onaj pridružen Juliju Cezaru. Uz sve to počeci pojedinih mjeseci ne podudaraju se s počecima godišnjih doba, a tjedni s izmjenom Mjesečevih mijena. Čak je i početak svake godine (1. siječnja) stavljen izvan svake logike važnih odnosa Zemlje i Sunca. Za kalendar po kojemu živimo moglo bi se reći da je u potpunosti odraz stanja svijesti modernog čovječanstva. No, stvar je puno ozbiljnija jer upravo on sam sudjeluje u stvaranju takve vrste svjesnosti. Znali mi to ili ne, kalendar je neka vrsta osnovnog programa po kojem funkcionira čitav svijet. Mehaničko usklađivanje svog života sa takvom kaotičnom strukturom kao što je gregorijanski kalendar stvara od ljudi nesvjesne automate koji se svakim danom sve više udaljavaju od kontakta s istinskim životom. Takav kalendar zarobljava našu svijest i sprječava nas otkrijemo više sposobnosti uma. Tokom povijesti pojavljivale su se raznorazne inicijative za preformuliranje postojećeg kalendara. Smišljani su brojni novi i pametniji oblici kalendara koji svi odreda nisu bili ozbiljnije prihvaćeni. Izgleda kao da je onima koji vladaju ovim svijetom upravo u interesu da situacija ostane onakva kakva jest. U zadnje vrijeme po svijetu se počela širiti inicijativa udruženja Fundation for the Law of Time koja sve one koji su zainteresirani za budućnost planeta na kojemu živimo poziva da svoj život počnu organizirati po nekim drugim zakonitostima. Iza čitavog projekta stoje uvidi Jose Arguellesa do kojih je on došao uz pomoć proučavanja kalendara Maya. Arguelles predlaže obnavljanje neke vrste lunarnog kalendara po kojemu bi godina imala 13 mjeseci po 28 dana. Pošto to ukupno iznosi 364 dana, svemu bi se pridružio još jedan poseban dan posvećen duhovnosti. Početak takve godine ne bi bio sadašnji 1. siječnja nego 26. srpnja. Zašto je kao početak uzet upravo taj dana? Riječ je o nasljeđu iz egipatskog kalendara kad se kao početak godine uzimao dan heliakalnog uzdizanja zvijezde Sirijus. Ta zvijezda je predstavljala božicu Izidu i bila ključna za sva događanja na našem planetu. Ovakav reformirani kalendar u sebi krije izrazitu preglednost. Svaki mjesec uvijek započinje nedjeljom i završava subotom. Isto tako pojedini dani uvijek padaju na iste datume, tako da više nema nedoumica koje sada stvara potpuna zbrka na tom planu. Osim što je spomenuti Arguellesov kalendar prikladan za organiziranje svakodnevnih obaveza, on svojom usklađenošću s planetarnim ciklusima služi i kao efikasno sredstvo za duhovni rast. Takav kalendar, za razliku od postojećeg gregorijanskog, nije zarobljavajući i predstavlja prikladan putokaz za postizanje konačnog oslobođenja. Jose Arguelles pozvao je ljude da prestanu koristiti dosadašnju numeraciju vremena i na taj način pomognu očuvanju svijeta u kojem živimo. Proučavajući Mayansku tradiciju, on je došao do uvida o nadolazećim velikim transformacijama koje će se odigrati do 2012. godine. Po njemu, ukoliko do te godine nastavimo slijediti gregorijanski kalendar i ne uskladimo se s finijim vibracijama koje sa sobom donosi prihvačanje trinaestomjesečnog kalendara, time potpisujemo smrtnu presudu ovakvoj svojoj egzistenciji na planetu Zemlji. Zvuči vrlo dramatično. Maye su bili jedna od najrazvijenijih civilizacija Središnje Amerike, a kalendar koji su stvorili se odlikovao izuzetnom točnošću. Maye su za početak svog kalendara odabrali takozvano «rođenje planeta Venere» koje se odigralo 11. kolovoza 3314. godine prije Krista. Tim trenutkom započeo je jedan veliki vremenski ciklus koji će završiti na zimski solsticij 21. prosinca 2012. godine u 11 sati i 11 minuta. Maye su bili uvjereni kako nakon zimskog solsticija 2012. godine ovaj svijet više jednostavno neće postojati onakav kakvim ga poznajemo. Te godine će započeti Šesti svijet koji slijedi nakon našeg Petog. Mayanski Peti svijet je već ustvari završio 1987. godine, a razdoblje do početka novog Šestog je neka vrsta procijepa između svjetova. U tom razdoblju otkrit će se brojne tajne i ljudi će doći u priliku da se suoče s pravom istinom. O njima samima ovisit će daljnja budućnost planeta na kojem žive. U brojnim knjigama koje se bave simbolikom 2012. godine njihovi autori ističu kako će dolaskom novog velikog ciklusa čitav svijet prestati biti zasnovan na tehnologijama koje poznajemo. Počet će vrijediti sasvim nova pravila života koja će biti zasnovana na postizanju galaktičke sinkroniziranosti s ostatkom svemira. Pretpostavke o sinkroniziranosti Zemlje s višim nivoima postojanja proizlaze iz jedinstvenog događaja koji prati trenutak zimskog solsticija 2012. godine. Pošto su Maye bili vrsni astronomi i astrolozi, oni su za kraj svog kalendara odabrali nešto što se ponavlja tek svakih 26,000 godina. Naime, početak zime te godine će obilježiti poklapanje osi Sunčevog sustava s osi Mliječnog puta, naše matične galaksije. U trenutku kad Sunce dođe na tu točku pretpostavlja se da ćemo biti direktno izloženi prožimanju energija više i niže stvarnosti. Iz sadašnje pozicije vrlo je teško pretpostaviti što bi to sve moglo značiti.