Dječak koji je sjeo ispod drveta Krajem prošle godine svijetom se proširila priča o još jednom čudu iz Indije. Ovoga puta u glavnoj je ulozi petnaestogodišnji dječak Ram Bahadur Bamjon koji je 17. svibnja na jugu Nepala sjeo ispod stabla pipale i počeo meditirati. Mjeseci su prolazili a on je bez hrane i vode ostao na istom mjestu i u istom položaju. Okolno stanovništvo proširilo je glas kako je riječ, ni manje ni više, o reinkarnaciji Bude koji se na isti način prosvijetlio meditirajući 49 dana ispod istog takvog stabla pipale. Uz to na vidjelo je izašlo i niz ostalih koincidencija, među kojima je i ime Ramove majke koja se zove isto kao i Budina, Maja Devi. Ona kaže kako je Ram treće od njezino sedmero djece i da se uvijek ponašao drugačije od svojih vršnjaka. Maja Devi svog sina opisuje kao vrlo introvertiranog dječaka koji se najčešće držao po strani od svojih prijatelja. U početku je bila zabrinuta zbog njegove odluke da počne s tako dugim postom i meditacijom, no sada je sretna jer je svoj život posvetio velikom Budi. Iako u početku Ram nije izazivao previše pažnje, vremenom se oko njega počelo okupljati sve više ljudi. Neki od njih koji su se nazvali sljedbenicima preuzeli su dužnost organizacije. Kako bi zaštitili svog učitelja od navale znatiželjnika, podigli su prvo jednu, a zatim još dvije ograde i povješali oko njega niz zavjesa. Po već poznatom indijskom običaju u neposrednoj okolini dječaka utonutog u duboku meditaciju iznikao je niz štandova s popratnim suvenirima i magičnim talismanima. Siromašno stanovništvo nanjušilo je mogućnost lake zarade i svoje manufakture okrenulo proizvodnji različitih memorabilija s Ramovim zaštitnim znakom. Sve veći broj hodočasnika i gostiju zabrinuo je i lokalne vlasti koje su najavile istragu o svemu što se događa. Do sada je poznato da su Rama posjetili neki liječnici koji su zatražili dopuštenje uzimanja njegove krvi zbog kasnijeg detaljnog testiranja. Ramovi sljedbenici su to glatko odbili s obrazloženjem da bi to poremetilo meditaciju mladog sveca. Spomenuti liječnici kasnije su izjavili da su promatrajući Rama s pristojne daljine mogli zaključiti kako je definitivno živ, da diše i da ne izgleda poput čovjeka koji je gladovao preko šest mjeseci. U čitavoj priči izgleda da je upravo uspješno dugotrajno gladovanje ono što kod svih izaziva najviše nedoumica. U samoj Indiji pojavili su se brojni skeptici koji su počeli negirati vjerodostojnost onoga što Ram čini. Po njima riječ je o triku kojim se nastoje iskoristiti lakovjerni posjetioci željni atrakcija. Ti skeptici tvrde da nitko ne može tako dobro izgledati nakon tako dugog gladovanja i optužuju Ramove sljedbenike da mu donose hranu nakon sumraka kad ga u potpunosti skrivaju iza neprovidnih zavjesa. Spomenute sumnje u nečiju svetost i posebnost su jednostavno konstanta vremena u kojemu živimo. Ne ulazeći u procjenjivanje Ramove autentičnosti, moguće je konstatirati kako svatko tko pred javnost izađe sa svojim duhovnim postignućima obavezno nalijeće na one koji u potpunosti negiraju njegovu vjerodostojnost. Tako uostalom bilo i sa samim Budom, kasnije s Isusom, Aurobindom, Meher Babom, Sai Babom… Pri tome će i sljedbenicima i kritičarima u prvom planu biti raspravljanje o čudima, a malo tko od njih će biti spreman obratiti pažnju na poruku koju ti ljudi nose. A kakva je poruka Rama Bahadura Bamjona? U Ramovoj poruci trenutno je vrlo teško govoriti. Otkad je sjeo pod svoje drvo i počeo meditirati on gotovo da nije ni progovorio. Jedini put se obrati javnosti je nakon što je šest dana bio stalno zavjesama sakriven od očiju posjetitelja. Tada je objasnio da je sve to bilo zbog toga što ga je ugrizla zmija. Objasnio je kako je riječ o drugom od ukupno tri iskušenja koja mora proći. Prvo je također bilo vezano uz zmijski ujed, a treće ćemo doživjeti u budućnosti. Uz to Ram je spomenuo kako će u svrhu izlječenja od zmijskog ujeda biti potrebno još šest godina duboke meditacije. Isto tako je spomenuo kako je krivo uspoređivati ga s Budom jer je on na nižem stupnju svijesti od prosvijetljenog Gautame. Zanimljivo je da ovakva Ramova izjava nije bila dovoljna da smiri euforiju njegovih obožavatelja koji ga i dalje proglašavaju Budinom reinkarnacijom. Sve svjetske novine također obavezno u naslovima Rama nazivaju dječakom-Budom. Isto tako nitko nije previše komentirao Ramovu najavu o sljedećih šest godina meditiranja ispod drveta u svrhu neutraliziranja zmijskog ujeda. Mislimo kako je sasvim opravdano upitati ima li uopće smisla sva ta navala znatiželjnika koji hrle vidjeti dječaka utonutog u meditaciju. Lako je moguće da njegova odluka ima strogo intimni karakter i nije namijenjena za bilo kakvu širu eksploataciju. Ako je tako, zašto onda Ram jednostavno ne promjeni mjesto meditiranja i ode negdje gdje će imati više mira? Odgovor na to pitanje bi mogao biti povezan uz drvo ispod kojeg sjedi. Ram Bahadur Bamjon je pronašao svoje drvo, svoju idealnu energetsku točku i potpuno mu je svejedno što se oko njega dešava. U različitim tradicijama drveta su uvijek igrala važnu ulogu. Od kabalističkog Drveta života, keltskog povezivanja drveća s kalendarom, Odinovog vješanja na jasenovom drvetu u svrhu dobivanja runa, Budinog drveta, pa sve do Isusovog razapinjanja na drvenom križu. U svim tim slučajevima drveća su simbolizirala osnovnu os ove naše kreacije, os uz koju se evolutivno napreduje. U našem tijelu ekvivalent toj osi je kičma kroz koju se uspinje takozvana zmijska (kundalini) energija. U ovom svijetu kaotične jurnjave za nekim unaprijed izgubljenim vremenom, Ramovo sjedanje pod sveto drvo predstavlja vrlo snažnu simboličku sliku. Negdje duboko u nama mi osjećamo da je to jedini način okončanja svih tih brojnih nedoumica koje nas svakodnevno proganjaju. Taj petnaestogodišnji dječak ponavlja ono što su prije njega činili njegovi brojni prethodnici i time nam jasno daje do znanja svu jednostavnost puta oslobođenja. Potrebno je samo u ovom svijetu pronaći energetsku točku koja je usklađena s našim unutrašnjim energetskim središtem, zaustaviti se i iskoračiti izvan svijeta na koji smo navikli. Buda se prosvijetlio na granici Indije i Nepala, a Isus uskrsnuo nakon razapinjanja na Golgoti. Sve najveće svjetske duše uvijek su bile jako povezane s određenim mjestima u kojima su boravili. Za sv. Franju to je bio Asizi, a za Ramanu Maharshija planina Arunachala. Spomenimo i Sai Babu, možda najpoznatijeg čudotvorca na svijetu. Ta zagonetna osoba svoj čitav život je provela unutar uskog područja oko svog rodnog mjesta Puttaparthija. U svrhu upoznavanja svijeta sa svojim čudesnim moćima njemu nije bilo potrebno obilaziti različite gradove i države. U trenucima kad pronađemo mjesto s kojim smo energetski povezani i zaustavimo se na njemu, tada više ne moramo ništa tražiti jer čitav svijet dolazi k nama. Autor ovog teksta sjeća se kada je jednom prilikom intervjuirao tada najstariju ženu u Hrvatskoj, tada 108-godišnju Jelu Kranjčić. Pitao sam je u čemu je tajna njezine dugovječnosti, a ona mi je odgovorila da je to zato što se nikada u životu nije selila. Uvijek je bila na jednom mjestu i to joj je odgovaralo.