Pravo na pogrešku Kod nas u Hrvatskoj gotovo da nema osobe koja bi priznala učinjenu pogrešku. Zar je moguće da uistinu svi savršeno obavljaju povjerene im poslove. Pijani političari jure u automobilima, pjevačice snimaju porno filmove, a korumpirani suci donose nepravedne presude, no nitko od njih nije ništa kriv. U najboljem slučaju, krivi su drugi koji o njima šire zlonamjerne laži. Naravno da svatko može i ima pravo pogriješiti. Nepriznavanje pogreške znak je slabosti i nesigurnosti u svoje vrijednosti. Snažne osobe koje žive ispunjene živote nemaju potrebu strahovati od suočavanja sa svojim nedostacima. Dapače, kroz prihvaćanje pogreške njima se pruža mogućnost daljnjeg napredovanja i postizanja još većih rezultata. Pogreške znaju biti i zabavne. Niz redatelja svoje filmove završava retrospektivom šaljivih situacija koje se događaju za vrijeme snimanja. Najveći komičari oduvijek su koristili pogreške u svrhu nasmijavanja publike. Griješiti je ljudski, a zna biti i jako zabavno. Ukoliko se preozbiljno doživljavamo, vremenom postajemo zarobljenicima lažnog identiteta koji smo stvorili i u nas ulazi panični strah od bilo kakve nesavršenosti. Krajnje je vrijeme da se naučimo smijati samima sebi.