Bijeg iz svemira Moderna fizika sve više sliči metafizici. Po mišljenjima gotovo svih znanstvenika koji se bave problematikom svemira, on je neminovno osuđen da u nekoj dalekoj budućnosti prestane postojati. Neki od njih su već počeli razmišljati i o našem mogućem bijegu iz njega. Svemir je jednostavno izvan svake kontrole i s vremenom postaje sve hladniji i hladniji. U jednom trenutku doći će do potpunog zahlađenja i jedna buduća naprednija civilizacija će biti prisiljena potražiti spas putovanjem prema onom što se trenutno naziva paralelnim svemirom. Vizije znanstvenika u mnogo čemu sliče onima iz nordijske mitologije. Prema njoj kraj ovog svijeta obilježit će neka vrsta sudnjeg dana, kad će zavladati hladnoća i mraka, a sadašnje bogove će u velikom boju savladati zle zmije i opasni vukovi. Te zlokobne zmije i vukovi u skladu su s drugim zakonom termodinamike koji kaže kako sve što postoji mora prije ili kasnije okončati svoju egzistenciju. Željezo počinje hrđati, imperiji se ruše, zvijezde gube potrebnu nuklearnu energiju, a svemirom potpuno ovladava entropija (kaos, nered). U tom završnom trenutku svemirom ovladava potpuna tama a temperatura se spušta oko nule. Dvadesetih godina prošlog stoljeća na osnovu radova Edwina Hubblea znanstvenici su ustvrdili da se svemir neprekidno širi, no većina njih je bila uvjerena kako će se brzina tog širenja smanjivati razmjerno s njegovom starošću. Prije nepunih sedam godina svijet je upoznat s novim šokantnim činjenicama. Astronomi s Lawrence Berkeley National laboratorija otkrili su postojanje neke nepoznate sile koja razdvaja galaksije i uzrokuje stalno ubrzavanje ekspanzije svemira. Pretpostavka o postepenom smirivanju ekspanzije nakon takozvanog velikog praska bila je pogrešna, svemir se i dalje sve brže širi. Iste rezultate donijeli su i istraživanja WMAP satelita iz 2003. godine. Svi su bili zapanjeni činjenicom da unutar svemira postoji nepoznata «mračna energija» koja djeluje poput antigravitacijske sile. Ne samo da ta «mračna energija» postoji, nego se njezina količina stalno povećava, a trenutno čini 73 posto ukupne svemirske mase i energije. Ukratko, našem svemiru nema spasa. Nakon ovakvih mračnih prognoza došlo je i do intenzivnog traženja teorijskih modela koji bi omogućili produljenje opstanka ljudske vrste. Svi se slažu da bi naši potomci za dva do tri bilijuna godina trebali pobjeći u neki od paralelnih svemira. Tajanstvene crne rupe bi mogle poslužiti kao eventualni prolazi u te nove dimenzije. U svemu tom ima i jedan problem. Nitko još uvijek nije dokazao postojanje bilo kojeg od tih paralelnih svemira. Po nekim pretpostavkama do njih i ne bi trebalo tako daleko putovati. Od njih nas dijeli samo tanka membrana.