Svjetla prije potresa Prva poznata bilješka o svjetlima kod potresa datira iz 373. godine prije Krista u Grčkoj. Tada je primijećeno kako su se prije, za vrijeme i nakon potresa, na nebu pojavila neobična svijetla. Danas je njihovo postojanje prihvaćena činjenica, iako je mehanizam koji ih proizvodi i dalje misterija. Tridesetih godina pristupilo se i znanstvenom istraživanju tog fenomena, a šezdesetih su već bila lijepo dokumentirana serijama fotografija iz Japana. Svjetla su najjača u središtu potresa. Ljudi koji su ih vidjeli ponekada ih opisuju kao reflektore, a ponekad kao vatrene lopte ili munje. Drugi svjedoci govore o zrakama i stupovima svjetla, ili o oblacima koji su za vrijeme potresa isijavali ili jednostavno spominju sablastan sjaj na nebu. U članku objavljenom u časopisu Nature pod naslovom «Svjetla potresa i seizmicitet»,  Marcel Ouellet opisao je svjetla koja su se pojavila tijekom tromjesečnog razdoblja od studenog 1988. do siječnja 1989., tijekom serije seizmičkih udaraca koji su se pojavili u području Saquenay u Quebecu, Kanada. Vatrena lopte veličine nekoliko metara u promjeru često su iskakivale iz tla stalno ispočetka na udaljenosti tek nekoliko metara od promatrača. Na nebu, na visini od nekoliko stotina metara viđene su i druge, neke su mirovale, a neke su se kretale. Nekolicina promatrača spominje kapanje svjetlećih kapljica, koje bi nekoliko metara ispod stojećih vatrenih lopti brzo nestajale. Na tlu su prijavljena samo dva vatrena jezika, jedan na snijegu, a drugi na popločenom parkiralištu bez vidljivih površinskih pukotina. Boje koje se najčešće spominju su narančasta, žuta, bijela i zelena. Neka svjetla su trajala i do 12 minuta. Bljeskovi svjetla prijavljeni su naveliko i prije potresa 1995. godine u japanskom gradu Kobeu. Neki stanovnici Kobea i obližnjih gradova na nebu su vidjeli fenomen poput aurore neposredno prije i nakon potresa. Jedan vatrogasac promatrao je plavo-narančasto svijetlo tokom 4 sekunde iznad ceste koja se tresla. Zabilježena je i izjava hotelskog službenika koji  putujući na posao doživio sljedeće: «Ubrzo nakon potresa vidio sam bljesak koji se kretao od istoka prema zapadu na visini oko 2-3 metra iznad tla. Narančasti bljesak bio je uokviren bijelim.» Jedno od najjačih isijavanja desilo se tijekom potresa u Kini, 1976. godine, kad je prijavljeno kako je svjetlo u središtu potresa bilo toliko jako da je pretvorilo noć u dan. 320 kilometara od epicentra potresa ljudi su se probudili misleći kako su im se upalila svjetla u kući. Samo godinu dana kasnije, 4. lipnja 1998. godine, stanovnici Charlotte, na području Sjeverne Karoline prijavili su bljesak kada je područje sjeverno od Charlotte pogođeno potresom jačine 3.2 Richtera. Neobično, no Nacionalni centar za potrese poricao je povezanost bljeska s potresom. Govorilo se kako je bljesak bio toliko jak da su stanovnici tog područja pomislili kako je pao meteorit. Najčešće objašnjenje za svjetla kod potresa je piecoelektrični efekt u stijenama koje sadrže kvarc. Kvarc ima jedinstvenu osobinu da pod pritiskom emitira elektricitet. Laboratorijski eksperimenti su pokazali kako taj efekt može proizvesti emisije svjetla, no one su, bar u laboratoriju , mnogo kraćeg trajanja od prijavljenih svjetala viđenih kod potresa. Neki istraživači teoretiziraju kako svjetla nastaju od seizmičkog stresa koji nakuplja visoke voltaže i one kreiraju male količine ioniziranog plina, koji se onda ispuštaju u zrak na mjestu pomicanja slojeva. Druga popularna teorija je ta da se, tijekom potresa, oslobađaju mali džepovi zarobljenog prirodnog plina i trenjem se zapaljuju. Te goruće plinske lopte uzdižu se u zrak i stvaraju efekt svjetala. Uz to se spominje i teorija da pritisak koji nastaje prilikom potresa može uzrokovati razdvajanje molekula vode na atome vodika i kisika, a onda se one opet brzo spajaju u vodu. U tom procesu te molekule bi teoretski mogle ispuštati svjetlo i kreirati misteriozna svjetla kod potresa. Ukratko, nitko još uvijek ništa ne zna.