Tipovi ventilatora	...................................	18.1
Principi rada	...................................	18.2
Ispitivanje i ucinkovitost	...................................	18.3
Relacije za izracunavanje ventilatora	...................................	18.4
Ventilatori i relacije u sistemima pritisaka	...................................	18.5
Karakteristike kanalnih sistema	...................................	18.6
Efekti sistema	...................................	18.7
Odabir	...................................	18.8
Paralelni rad ventilatora	...................................	18.9
Buka	...................................	18.10
Konstrukcija i instalacija	...................................	18.11
Regulacija	...................................	18.12
Simboli	...................................	18.13

 

Ventilator je jedna zracna pumpa koja stvara razliku pritisaka i prouzrokuje tecenje ili tok zraka. Rotor ventilatora radi na zrak, predajuci mu istovremeno staticku i kineticku energiju koja varira po proporcijama ovisno od tipa ventilatora.

Efikasnost ucinkovitosti ventilatora se bazira prema idealnim uslovima. Neki ventilatori imaju efikasnost vecu od 90%, no kako god, aktualne veze nam omogucavaju da ostvarimo idealnu efikasnost u polju rada.

Ventilatori su generalno klasificirani kao centifugalni ili aksijalni sukladno zahtjevima protoka zraka kroz rotor. Slika 1. nam pokazuje uopštenu konstrukciju centrifugalnih ventilatora.

Komponente aksijalnog ventilatora su prikazane na slici 2.

Tabela 1. usporedjuje tipicne karakteristike nekih od najcešce korištenih vrsta ventilatora.

Dvije modifikovane verzije centrifugalnih ventilatora su vec u upotrebi, ali nisu navedeni u tabeli 1. kao posebne vrste ventilatora.

Rotori bez kucišta za centrifugalne ventilatore se upotrebljavaju kao cirkulatori u nekim industrijskim postrojenjima kao termicki obradjeni dijelovi i prepoznaju se kao prikljuceni ventilatori.

U ovom slucaju ne postoji kanalna povezanost do ventilatora sve do neznatne cirkulacije zraka unutar kucišta. U nekim instalacijama rotor ventilatora bez kucišta je postavljen u sastavnoj komori na ulazu ventilatora koji je ulaznim kanalom povezan na sistem. Izlazni kanali se nastavljaju na sastavnu komoru. Ovakav raspored dijelova ventilatora se prepoznaje u tehnici kao sastavni ventilator.

Svi ventilatori proizvode pritisak mijenjajuci vektor brzine strujanja. Ventilator stvara pritisak i/ili strujanje usljed rotiranja lopatica rotora predajuci kineticku energiju zraku mijenjajuci njegovu brzinu.

Promjena brzine je u tangencijalnoj i radijalnoj komponenti brzine kod centrifugalnih ventilatora, i u aksijalnoj i u tangencijalnoj komponenti brzine kod ventilatora sa aksijalnim strujanjem.

Rotori centrifugalnog ventilatora proizvode pritisak preko centrifugalne sile stvorene rotacijom zracnog stuba koji se stvara izmedju lopatica, i kineticke energije koja se predaje zraku mijenjajuci njegovu brzinu i napuštajuci rotor. Kada su lopatice nagnute naprijed, ove dvije brzine se kumulišu i obrnuto. Tipovi ventilatora sa unazad zakrivljenim lopaticama su generalno efikasniji nego ventilatori sa naprijed nagnutim lopaticama.

Ventilatori sa aksijalnim stujanjem proizvode pritisak preko promjene brzine strujanja koja prolazi kroz rotor, ne stvarajuci centrifugalnu silu. Ovi ventilatori su podijeljeni na tri vrste:

• propeleri,
• aksijalno-cijevni,
• aksijalno-lopaticni

Aksijalno - cijevni ventilatori obicno imaju smanjeni zazor i rade na pojacanom opterecenju, davajuci veci totalni pritisak nego propeler - ventilatori.

Aksijalno - lopaticni ventilatori su ventilatori sa lopaticnim vodjicama i smanjenjim zazorom izmedju radnih lopatica, što nam omogucuje dobijanje zeljenog pritiska, efikasnosti i karakteristika stvaranja buke.

Tabela 1. sadrzi tipicne radne karakteristike i odgovarajuce krive za razlicite tipove ventilatora. Ove krivulje nam pokazuju najvaznije karakteristike razlicitih ventilatora i kada se oni obicno koriste. One ne pokazuju karakteristike ovih ventilatora svedenih na zajednicke nazivnike kao što je konstantna brzina ili konstantni precnik propelera (jer ventilatori nisu podijeljeni na bazi ovih velicina). Efikasnost i karakteristike snage nam pokazuju najvaznije znacice za svaki tip ventilatora. Specificni ventilatori (po velicini, brzini... ) moraju biti odabrani na osnovu aktuelnih potreba.

Ventilatori se ispituju u skladu sa strogim zahtjevima ANSI/ASHRAE, standard 51 i ANSI/AMCA, standard 210.

ASHRAE Standard specificira proceduru i testira ponašanje pri radu, ispitujuci razlicite vrste ventilatora i neke druge devijacije pri kretanju zraka.

Dijagram na slici 3. predstavlja jednu od najviše upotrebljavanih procedura za predstavljanje osobina ventilatora ispitavanih od stanja mirovanja do priblizno stanja slobodne isporuke zraka. Pri mirovanju ventilatora, odnosno kod stanja iskljucenja, zracni kanal je kompletno zaklonjen, dok je kod stanja slobodne isporuke izlazni otpor sveden na minimum.

Izmedju ova dva stanja, razlicita smanjenja strujanja koja se rade na kraju zracnog tunela predstavljaju i razlicite faze u radu ventilatora. Ostale radne tacke, tj. pozicije se dobijaju da bi se definirala zakrivljenost krive izmedju pozicije "iskljuceno" i stanja slobodne isporuke.

Pitotova cijev prolazi ispitni kanal koji je izveden kao radni dio ventilatora sa konstantnom brzinom. Pozicija ucinkovitosti moze biti bilo koja tacka na krivulji rada ventilatora. Za svaki slucaj, specificna tacka na krivulji morala bi biti definirana tako da predstavlja kolicinu strujanja i odgovarajuci totalni pritisak.

Ostala ispitivanja su opisana u AMCA Standard 210 i ASHRAE Standard 51 i ona bi trebala proizvoditi iste radne krivulje ventilatora pri radu. Ventilatori su dizajnirani za upotrebu sa sistemima zracnih kanala koji su ispisivani sa duzinom kanala velicine izmedju ventilatora i mjerne stanice. Ova duzina kanala je idealna za strujanje ventilatora, i ona daje stabilno i uniformalno stanje strujanja kao konstantu mjerenja.

Izmjereni pritisci se koriguju naknadno kao izlazna stanja ventilatora. Ventilatori dizajnirani za upotrebu bez kanala, ukljucujuci tu skoro sve propeler ventilatore i ventilatore limitirane vrijednošcu snage, se ispituju bez radnog kanala.

Nisu sve velicine testirane na kolicinski udio.

Informacije dobijene ispitivanjem se mogu koristiti da se proracunaju osobine vecih ventilatora,a koji su geometrijski slicni, ali takve informacije se ne bi trebale upotrebljavati za manje ventilatore. Za osobinu ventilatora koju treba odrediti iz vec poznate osobine drugog, potrebno je da ta dva ventilatora budu dinamicki slicni.

Striktna dinamicka slicnost zahtjeva da vazni bezdimenzionalni parametri variraju u zanemarljivom obliku. Ovi bezdimenzionalni parametri ukljucuju to da afektivne aerodinamicke osobine kao što su Mahov broj, Rejnldosov broj, površinska hrapavost i velicina procjepa, (za više informacija potrebno je konsultovati strucnu literaturu ).

Tabela 2. nam predstavlja relacije izmedju izvedenih varijabli za bilo koju dinamicki slicnu generaciju ventilatora. Varijable su: precnik ventilatora D, brzina obrtaja n, gustoca Á, kolicina strujanja Q, pritisak p, snaga W i mehanicka efikasnost ·_t.

Prvo pravilo ventilatora nam pokazuje efekte mijenjanja velicine, brzine ili gustoce na kolicinu strujanja, pritisak i nivo dobijene snage.

Drugo pravilo ventilatora nam pokazuje efekte mijenjanja velicine, pritiska ili gustoce na kolicinu strujanja (protok), brzinu i snagu.

Trece pravilo ventilatora nam pokazuje efekte mijenjanja velicine, protoka ili gustine na brzinu, pritisak i snagu.

Pravila ventilatora se primjenjuju samo na grupe aerodinamicki slicnih ventilatora u istoj poziciji pogonskog opterecenja na radnoj krivulji.

Oni se mogu upotrebljavati i da ustanove osobine bilo kojeg ventilatora kada podaci o testiranju budu dostupni svakom ventilatoru iz iste grupacije. Pravila za ventilatore mogu takodjer biti upotrebljavani za pojedine ventilatore, i to kada se odredjuju posljedice promjene brzina.

Kako god, pravila bi se trebala upotrebljavati pri vjezbama na ovim slucajevima, sve dok se ne mogu budu primjeniti na sve slucajeve kod kojih su uslovi strujanja slicni.

Mijenjanje brzine zadatog ventilatora mijenja i parametre što moze prekršiti i pravila ventilatora.

Ukoliko nije drugacije definirano, podaci o radnim krivuljama su bazirani na egzistiranju standardnih uslova vlaznog zraka: 101,325 kPa - pritisak i temperatura zraka 20° C.

Pri aktuelnim primjenama, ventilatori mogu zahtijevati rukovanje sa zrakom ili gasom neke druge gustoce. Promjena gustoce moze biti prouzrokovana temperaturom, sastojcima gasa ili necim drugim. Kao što je vec prikazano u pravilima za ventilatore, radna krivulja ventilatora je ovisna o gustoci gasa.

Sa konstantnom velicinom i brzinom, snaga i pritisak variraju u skladu sa omjerom gustoce gasa i standardne gustine zraka.

Skica 4. nam pokazuje primjenu pravila ventilatora pri promjeni brzine ventilatora N za specificne velicine ventilatora. Dobijena krivulja za pritisak je izvedena iz osnovne krivulje. Na primjer, tacka E (N₁ = 650) je izracunata iz tacke D (N₂ = 600) kako slijedi:

tacka D

koristeci pravilo ventil. 1a na tacku E

i koristeci pravilo venil. 1b:

Krivulja ukupnog pritiska P_tf1 pri N = 650 bi se mogla proizvesti i uvrštavanjem dodatnih tacaka na osnovu podataka iz osnovne krivulje, kao što je to uradjeno za tacku G i F.

Ukoliko odgovarajuce nominalne vrijednosti spojimo, kao što je prikazano na slici 4, formira se parabola koja je definisana odnosima u jednacini. Svaka tacka na osnovnoj krivulji pritiska odredjuje jednoznacno samo jednu tacku na izracunatoj krivulji. Npr.tacka H se ne moze izracunati iz tacke D ili tacke F. Tacka H je dakle u relaciji sa nekom tackom izmedju ove dvije na osnovnoj krivulji, i samo ta tacka moze biti iskorištena da odredi polozaj tacke H. Nadalje, tacka D ne moze biti upotrebljena da se izracuna tacka F na osnovnoj krivulji. Kompletna krivulja se takodjer mora provjeriti testiranjem.

Kako je vec ustanovljeno, rotor ventilatora predaje staticku i kineticku energiju zraku. Ova energija se manifestira kroz povecanje ukupnog pritiska i moze biti pretvorena u staticki ili dinamicki pritisak. Ove dvije velicine su u medjusobnoj zavisnosti, te osobine ventilatora ne mogu biti prihvacene uzimanjem u obzir samo jedne ili samo druge.

Pretvaranje energije predstavljene sa promjenom dinamickog pritiska u staticke i obrnuto, zavisi od efikasnosti konverzije. Energijska pretvorba se dešava u ispusnom kanalu koji je povezan sa glavnim kanalom i to se ispituje u skladu sa AMCA Standard 210 i ASHRAE Standard 51, a i dobijena efikasnost se reflektuje na nominalnu vrijednost.

Porast ukupnog pritiska ventilatora je pravi pokazatelj energije pretvorene u strujanje zraka u ventilatoru. Pad pritiska je u stvari zbir pojedinacnih padova pritiska koji nastaju pri distribuciji zraka kroz elemente kanalnog sistema, kako na ulaznoj, tako i na izlaznoj strani ventilatora. Gubitak energije u kanalnom sistemu moze se tretirati samo kao gubitak ukupnog pritiska. Gubitak izmjerenog statickog pritiska u kanalnom elementu odgovara gubitku ukupnog pritiska samo u specijalnim slucajevima, i to gdje je brzina zraka ista na ulazu i izlazu kanalnog elementa. Koristeci ukupni pritisak ujedno za odabir ventilatora i dizajniranje sistema zracne distribucije, dizajnerski inzinjeri se uvjeravaju u dobro odabran dizajn. Ovi osnovni principi se primjenjuju istovremeno iza sistema pri velikim, i za sisteme pri malim brzinama (poglavlje 32 "ASHRAE 93, Handbook - osnove" sadrzi više informacija).

Rast statickog pritiska u ventilatoru se cesto upotrebljava u nisko brzinskim ventilatorskim sistemima, gdje se podrucje ventilatorskog izlaza podudara sa podrucjem izlaza kanala, i gdje se dešava mala konverzija energije. Kada su podaci o osobinama ventilatora dati preko statickog pritiska p_sf, vrijednosti p_tf se mogu izracunati iz kataloga.

Da bi specificirali velicine pritiska kod ventilatora, odnosi izmedju p_tf, p_sf i p_vf moraju biti shvaceni, i to specijalno kada imamo vrijednosti podpritiska. I što je najvaznije, p_sf je velicina definirana u AMCA Standard 210 i ASHRAE Standard 51 kao:

Izuzev u posebnim slucajevima, p_sf nije obavezno izmjena razlika izmedju statickog pritiska na ulazu i na izlazu.

  Slike 9 i 11:

Slika 9. nam pokazuje pojednostavljeni kanalni sistem sa tri pravougla koljena. Ova koljena predstavljaju otpore pri strujanju kroz kanale, izmjenjivaca toplote, zasune, rešetke i drugih dijelova sistema.

Zadata kolicina strujanja zraka kroz sistem zahtijeva definirani ukupni pritisak u sistemu. Ukoliko je kolicina strujanja promjenjena, zahtijevani rezultirajuci ukupni pritisak ce varirati kako je prikazano u jednacini (1), što je istinito za sisteme zracnog strujanja pri turbulenciji. Grijanje, ventilacija i sistemi "air – condition" generalno gledajuci, takodjer rade po ovom principu.

Ovo poglavlje se odnosi samo na turbulentna strujanja tj. rezime strujanja u kojima najveci broj ventilatora radi. U nekim sistemima, djelomicna konstantna ili varirajuca stanja kolicine zraka, zatim uredjaji za rukovanje zrakom i pripadajuci regulatori mogu dati stvarne krivulje sistema otpora koje odstupaju umnogome od formulacije 1., cak i onda kada se svaki element sistema moze opisati sa ovom formulacijom.

Jednacinom (1) se omogucava nanošenje krivulje gubitka pritiska u turbulentnom sistemu tecenja preko jednog radnog uslova. Fiksni sistem mora raditi na nekoj tacki ovog sistema krivulja kao promjena kolicine strujanja.

slika 10

Kao primjer, na slici 10., imamo tacku A na krivulji A, kada je vrijednost, protoka kroz kanalni sistem kakav je prikazan na slici 9. jednaka 5 m³/s, tada je pad ukupnog pritiska je 750 Pa. Ukoliko se ove vrijednosti uvrste u jednacinu (1) kao D p₁ i Q₁, ostale tacke na sistemu krivulja D p (slika 10) se mogu odrediti.

Za 3 m³/s (tacka D na slici 10):

Ukoliko se promjena u sistemu dešava sve dok se ukupni pritisak na projektiranoj vrijednosti protoka ne poveca, sistem više nece raditi po prijašnjoj D p krivulji. a nova krivulja ce biti uspostavljena.

Npr, na slici 11., koljeno koje je dodato kanalnom sistemu sa slike 9., povecava ukupni pritisak u sistemu.

Ukoliko je ukupni pritisak na Q 5 m³/s povecan za 250 Pa, ukupni pad pritiska u sistemu je na ovom mjestu sada 1000 Pa, kako je predstavljeno tackom B na slici 10.

slika 12

Ukoliko se sistem na slici 9., promjeni premještajuci jedno od šematskih koljena (kao na slici 12.), rezultirajuci pad ukupnog pritiska sistema se snizava kao i otpor ukupnog pritiska, i nova D p krivulja je krivulja C, slika 10.

Za krivulju C, smanjenje ukupnog pritiska za 250 Pa, je bilo predvidjeno za protok od 5 m³/s kroz sistem, a radna tacka je na 500 Pa kako je predstavljeno sa tackom C.

Ove tri D p krivulje zadovoljavaju relacije predstavljene u jednacini (1). Ove krivulje nastaju kao rezultat promjena u samom sistemu, ali ne mijenjaju osobine ventilatora. Kroz usavršavanje dizajna, takve promjene ukupnog pritiska u sistemu mogu se dešavati i zbog usavršavanja moguceg alternativnog toka kanala, izucavanja razlika u velicinama kanala, dozvoljenog odstupanja za moguca širenja kanala ili za efekte dizajniranja sigurnosnog faktora primjenjenog na sistem.

U nekim operativnim sistemima, ove tri D p krivulje mogu predstavljati tri karakteristicne linije sistema prouzrokovane trima razlicitim pozicijama prigušenja regulacijske zaklopke. Krivulja C predstavlja najprihvatljiviju karakteristiku za razliku od krivulje B. Regulacijski ventil oblikuje neprekidnu seriju ovih D p krivulja i to od polozaja "širom otvoren" do polozaja "potpuno zatvoren" i pokriva mnogo šire podrucje operacija nego što je to ovdje ilustrovano. Takve krivulje takodjer mogu predstavljati (polozaje) filtera turbulentnog strujanja u sistemu.

Ventilator je testiran sa otvorenim ulazom a presjek ravnog kanala je pricvršcen za izlaz. Ovaj raspored rezultira nastankom uniformne struje unutar ventilatora te ostvarivanjem efikasnog statickog pritiska na ventilatorskom izlazu. Ukoliko nisu omoguceni dobri ulazni i izlazni uslovi u postojecoj instalaciji, to ce se negativno odraziti na same performance ventilatora. Da bi ispravno izabrali i upotrijebili ventilator, ovi efekti moraju podrazumijevati i zahtjeve pritisaka u ventilatoru, kako je izracunato u standardnim procedurama za dizajniranje kanala, i po potrebi ih povecati.

Ovi ukalkulisani faktori sistema su samo priblizne vrijednosti. Ventilatori razlicitih tipova, pa cak i isti tipski ventilatori ali nabavljeni od razlicitih proizvodjaca, ne ponašaju se neophodno isto i pri reakcijama prema sistemu. Zbog toga, procjena bazirana na iskustvima mora biti provjerena i primjenjenja na svaki dizajn.

Poglavlje 32. u ASHRAE Handbook - osnovama iz ’93.g. daje nam informacije za uracunavanje faktora ucinka sistema i navodi koeficijente gubitaka za razlicite nacine opremanja. AMCA Publikacija 201 daje nam dalje informacije u vezi s ovim.

Nakon što pritisak sistema promijeni krivu sistema distribucije zraka, koji je ranije definiran, ventilatori mogu biti izabrani tako da zadovolje zahtjevima sistema. Proizvodjaci ventilatora prezentuju podatke o osobinama ventilatora ili u grafickoj formi (obliku) - krive ili u tabelarnoj formi. (višenamjenska tabela).

Višenamjenske tabele obicno daje samo podatke o osobinama unutar preporucenog radnog opsega. Optimalni opseg odabira ili najveci stepen efikasnosti se identifikuje na razlicite nacine kod razlicitih proizvodjaca.

Podaci o osobinama koji su tabelirani u uobicajenim tabelama za ventilatore zasnovani su na procjeni kolicine protoka i pritisaka. U ovim tabelama podaci o velicinama bilo horizontalni ili vertikalni, predstavljaju razlicite radne tacke (razlicite kolicine strujanja) na krivulji karakteristike. Ove tacke pojedinacno zavise od karakteristika ventilatora. One ne mogu biti dobijene na drugaciji nacin nego na nacin na koje su dobijene vrijednosti pomocu pravila ventilatora.

U svakom slucaju ove radne tacke koje su navedene u višeznacnim tabelama obicno se poklapaju tako da se srednje vrijednosti mogu intergolirati aritmeticki uz adekvatnu tacnost pri odabiru ventilatora.

Izbor ventilatora za posebne sisteme zracne distribucije zahtijeva da karakteristike pritisaka u ventilatoru odredjuju i karakteristike pritisaka u sistemu.

Na taj nacin, ukupni sistem mora uvazavati i zahtjeve toka fluida, otpora u fluidu i faktore efekata sistema na ulazu i izlazu ventilatora koji moraju biti poznati (pogledati Poglavlje 32 ASHRAE - Handbook - osnove iz 1993.g.). Zahtjevi za brzinom i snagom ventilatora su tada uracunati, koristeci jednu od mnogih metoda koje su na raspolaganju od proizvodjaca ventilatora. Ovaj postupak se moze sastojati od pravljenja više zracnih tabela i od krivulja koje se odnose na jednu od mnogih metoda koje su na raspolaganju od proizvodjaca ventilatora. Pri korištenju krivulja potrebno je da odabrana radna tacka predstavlja zeljenu tacku na krivulji ventilatora tako da maksimalna efikasnost i otpor ka odvajanju i pulsiranju moze biti postignuta.

U sistemima gdje se susrecu nekoliko radnih tacaka tokom rada potrebno je uzeti u obzir opseg osobina i procijeniti kako ce odabrani ventilator reagovati unutar tog kompletnog opsega. Ove analize su posebno potrebne za razlicite zapremine sistema, gdje nije došlo do promjena samo u krivuljama ventilatora, nego citav sistem ima devijaciju od relacija uspostavljenih u jednacini (1). U ovim slucajevima, potrebno je obratiti paznju na vec dostignute gubitke u sistemima pri ekstremnim opterecenjima.

Kombinovana krivulja osobina pri paralelnom radu ventilatora na dvije strane, moze se ucrtati nanoseci odgovarajuci pritisak na ordinati i zbir zapremina na apscisi.

Kada dva ventilatora imaju umanjenje pritisaka lijevo od tacke tjemenog pritiska, tada ce raditi uporedo, a stanje fluktuirajuceg opterecenja moze imati odgovarajuci rezultat ukoliko jedan od ventilatora radi u podrucju lijevo od tjemena stickog stanja na krivulji osobina.

p_t krivulje jednog ventilatora i dva identicna ventilatora koja paralelno rade, prikazane su na slici 15.

Krivulja A-A nam pokazuje karakteristike pritiska jednog ventilatora.

Krivulja C-C je kombinirana krivulja osobina dva ventilatora.

Sve tacke desno od CD su rezultat svakog rada ventilatora desno od njegove tjemene tacke podrucja nominalne vrijednosti. Stabilni operativni rezultati za sve sisteme sa manje opstrukcija u strujanju zraka su prikazani preko D p krivulje D-D.

Pri radnim stanjima lijevo od CD, moguce je da se zadovolje zahtjevi sistema sa radom jednog ventilatora pri jednoj nominalnoj vrijednosti dok drugi ventilator radi pri drugoj nominalnoj vrijednosti. Na primjer, uzecemo krivulju E-E, koja zahtijeva pritisak od 200 Pa i protok od 2,5 m³/s.

Zahtjevi ovog sistema mogu biti zadovoljeni sa svakom isporukom zraka ventilatora od 1,25 m³/s na 200 Pa, i to je tacka CE.

Sistem ce takodjer biti zadovoljen na tacki CE’ , sa jednim ventilatorom koji radi na 0,66 m³/s protoka i pritisku 180 Pa, dok drugi ventilator isporucuje protok od 1,6 m³/s, takodjer uz pritisak od 180 Pa. Na ovoj slici treba zapaziti krivulju E-E koja prolazi kroz kombiniranu krivu i to u dvije tacke. Pod takvim uslovima, nestabilan rad moze dati rezultat. Pod uslovima koje daje tacka CE; jedan ventilator je nisko opterecen i radi pri maloj efikasnosti. Drugi ventilator isporucuje najviše potreba za sistem i pri tome koristi više snage od ventilatora u podopterecenju. Ovaj imbalans moze okrenuti i premjestiti opterecenje od jednog do drugog ventilatora.

Buka ventilatora je funkcija izgleda ventilatora, zapreminskog protoka Q, ukupnog pritiska p_t i efikasnosti ·_t.

Poslije odluke koja je donošena s obzirom na odgovarajuci tip ventilatora za zadatu nemjenu (imajuci u vidu efekte sistema), odabir najbolje velicine tog ventilatora mora biti bazirana na efikasnosti pri radu, i to zbog toga što je najefikasnije podrucje rada za specificnu liniju ventilatora najnormalnije predstavlja njegovo neostvarivanje buke pri radu.

Mala izlazna brzina ne osigurava neophodno tišinu pri radu, tako da izbori ventilatora bazirani samo na ovom uslovu, nisu odgovarajuci. Takodjer, poredjenje buke koju stvaraju razliciti tipovi ventilatora ili ventilatora ponudjenih od razlicitih proizvodjaca, govori nam da izbori bazirani na brzini rotacije ili tipskoj brzini , nisu validni. Jedina validna baza za poredjenje jesu aktuelni nivo jacine zvuka generiran od razlicitih tipova ventilatora kada ovi proizvode isti zahtijevani zapreminski protok i ukupni pritisak.

Podaci su navedeni od strane proizvodjaca kao "nivoi jacine zvuka" u osmooktavnom pojasu.

Ovi nivoi su odredjeni korištenjem specijalnih izolacijskih soba za testiranje tehnickih mogucnosti i uz poredjenje buke proizvedene od ventilatora sa bukom proizvedenom od strane izvora zvuka poznate jacine. Tehnika mjerenja je opisana u AMCA Standard 300, Metod Izolacijskih Soba za Testiranje Zvuka u Ventilatorima, ASHRAE Standard 68/AMCA Standard 330, Laboratorijski Metod Testiranja i Mjerenja Jacine Zvuka u Kanalima Ventilatora - Uputstvo, i tu nam se opisuje alternativni metod ispitivanja za odredjivanje jacine zvuka u kanalu ventilatora radijalno unutar snabdjevaca i/ili povratnog kanala završenog sa komorom. Ovi standardi ne odredjuju u potpunosti vrijednost cistih tonova proizvedenih od nekih ventilatora. Takodjer, ovi tonovi mogu biti sasvim objektivno izmjereni kada se prostiru u nekim zatvorenim prostorima. Pri kriticnim instalacijama, specijalna dozvoljena odstupanja bi trebala omogucavati smanjenje extra zvuka u oktavnom pojasu odrzavajuci kontinuiran ton.

Rasprava o zvuku proizvedenom od strane ventilatora se moze pronaci u literaturi. Poglavlje 43., ASHRAE - Handbook - Primjena; iz 1995.g.

Podaci o nivou jacine zvuka bi se trebali dobiti od strane proizvodjaca, ukljucujuci i podatke za specificne ventilatore.

Smjer okretanja je odredjen preko pogonske strane ventilatora. Kod jednoulaznih centrifugalnih ventilatora, pogonska strana obicno podrazumijeva stranu nasuprot od ulaza ventilatora. AMCA (1978) sadrzi standardnu nomenklaturu za definiranje polozaja.

U klimatizacionim sistemima, kanali bi trebali biti povezani sa ulazom i izlazom ventilatora preko neobojenog platna za jedra ili pomocu nekog drugog fleksibilnog materijala.

Pristup njima bi trebao omoguciti periodicno uklanjanje bilo kojeg ubacenog predmeta koji ima tendenciju da ugrozi rad rotora. Kada radimo usprkos velikim otporima ili kada su zahtjevi za nivoom zvuka niski, preporucuje se lociranje ventilatora u prostoriji koja nije u zatvorenom podrucju, ili u sobi koja je tako akusticno tretirana da preduprijedi transmisiju zvuka. Osvjetljenije gradjevinske konstrukcije koje se danas prave, imaju zajednicku osobinu da ih je pozeljno praviti tako da im se ventilatori i pogonski motori dizajniraju tako da sprijecavaju transmisiju vibracija kroz spratove zgrada.

Cijevi, pumpe i drugi kabasti dijelovi ne bi trebali biti pricvršceni na ventilatore.

Buka koja dolazi od opstrukcija navedenih pravila, moze dolaziti od slomljenih okretnica, rešetki i drugih dijelova koja nisu povezana sa samim ventilatorom.

Tretiranje ovakvih problema, kao i dizajniranje absorbera zvuka i vibracija je objašnjeno u Poglavlju 42, ASHRAE - Handbook - Primjena iz 1995.g.

U mnogim sistemima za grijanje i ventilaciju kolicina zraka kojom operiše ventilator varira.

Izbor pravilne metode pri promjenljivom toku strujanja za svaki poseban slucaj je ovisan o dvije osnovne znacice:

1. Ceste zamjene koje se moraju praviti,
2. Balansiranje smanjene potrošnje sbage nasuprot povecanju u prvom trošku.

Da bi regulisali tok, karakteristika svakog sistema ili ventilatora mora biti promjenjena.

Sistem karakteristicnih krivulja mogao bi biti izmjenjen instaliranjem prigušivaca ili plocastih otvora. Ova tehnika smanjuje tok, povecavajuci zahtijevani pritisak sistema, i zbog toga, povecava potrošnju snage.

Slika 10. nam prikazuje tri razlicita sistema krivih A, B i C, tako da bi se one mogle dobiti postavljanjem prigušivaca ili precnika otvora.

Prigušivaci su obicno najjeftiniji metod za ostvarivanje regulacije protoka. Oni se mogu upotrebljavati i u slucajevima kada je potrebna stalna esencijalna regulacija.

Promjenom karakteristike ventilatora (p kriva), reguliše se smanjenje potrošnje snage istog.

Sa stanovišta potrošnje snage najpozeljniji metod regulacije je promjena brzine ventilatora u cilju postizanja zeljenih osobina. Ukoliko promjene nisu dovoljno ceste, pogonska remenica moze biti podešena promjenom remena na pogonskom motoru ventilatora.

Motori s promjenljivom brzinom ili pogoni s promjenljivom brzinom, bilo elektricni ili hidraulicki, mogu biti korišteni kada se traze ceste ili trajne varijacije (promjene).

Kada vršimo regulaciju brzine, promjenjena p_t kriva moze biti izracunata iz pravila ventilatora.

Cesto se vrši regulacija ulaznih lopatica. Slika 16. prikazuje promjenu osobina ventilatora s regulacijom ulaznih lopatica. Krive A, B, C, D i E su krive pritiska i snage za razlicite polozaje lopatica izmedju široko otvorenog polozaja (A) i skoro zatvorenog polozaja (E).

Aksijalno cijevni i aksijalno lopaticni ventilatori (izvedeni su) sa podešavajucim zakrivljenjem lopaticama koje dozvoljava balansiranje (uravnotezenje) ventilatora u odnosu na sistem, ili vrše nedovoljno cesto podešavanje.

Aksijalno lopaticni ventilatori takodjer se izvode sa reguliranjem (upravljanim) zakrivljenja lopatica (ugao moze biti mijenjan za vrijeme rada ventilatora) za cesto ili trajno podešavanje. Mijenjanje ugla uspona pruza visoku efikasnost u širokom podrucju primjene.

Karakteristika data na slici 17. je za tipicne aksijalno-lopaticne ventilatore sa promjenljivim nagibom lopatica.

Sa gledišta buke, promjenljiva brzina je nešto bolja za primjenu nego promjenljivi nagib lopatice, medjutim obje ove regulacione metode pruzaju visoku kontrolu efikasnosti upravljanja, te stvaraju znatno manju buku, nego ulazne lopatice ili regulacijska zaklopka.